Ove savjete možete komotno objesiti mačku o rep

Imala sam jednu prijateljicu koja nikako nije mogla srediti vlastiti život. Prvo je otezala sa faksom, a na kraju od njega i odustala. Onda je slučajno ostala trudna i udala se za čovjeka kojeg zapravo nije voljela. Zbog njega se preselila u drugu državu i tako si stvorila probleme kad se s djetetom željela vratiti kući. Kako nije imala nikakve škole ni radnog iskustva, nije mogla naći posao. No stalno je tvrdila da je žrtva nekakve urote, a ne vlastitih krivih izbora.

Zanimljivo, baš ona uvijek je voljela svima dijeliti savjete. Tako je jednoj zajedničkoj prijateljici, koja je usput budi rečeno uspješna liječnica i majka dvoje djece s vrlo stabilnim brakom i sređenim životom, jednom rekla značajno se nagnuvši prema njoj: “Jasenka, mogu li te savjetovati?” Ova se nasmijala i rekla joj: “Ajde!” Ne sjećam se kakav joj je savjet tada udijelila ali sam siguran da je prvo par savjeta trebala udijeliti sama sebi.

Neki dan smo se čule. Nazvala me da mi kaže da je opet izgubila posao zbog zle šefice i ponudila mi savjet da se pazim zločestih ljudi. Rekla sam joj neka ne brine. No taj me razgovor ponukao da razmislim o svim silnim savjetima koje sam dobila od različitih ljudi, a za koje sam kasnije ustanovila da ih komotno mogu objestiti mačku o rep.

“Samo budi ono što jesi!”

Ah, kao da je ikome ikada uspjelo biti ono što nije. Zapravo, možda smo nakratko uspjeli zavarati nekoga, na početku ljubavne veze, recimo. No na površinu uvijek izađe ono što doista jesmo. Ili nismo. Baš zbog toga ovaj je savjet još besmisleniji. Osim toga, ne bi se baš svi trebali truditi “biti ono što jesu”. Ako si dobra osoba, onda svakako budi ono što jesi. Ali ako si neko đubre,onda molim te nemoj biti to što jesi!

“Moraš izaći iz zone komfora!”

Zašto? Pa ako je to moja zona komfora, onda mi je u njoj komforno što znači ugodno. Zašto bih izlazila iz zone u kojoj se osjećam dobro. To je savjet koji možda može prihvatiti neka mlađarija koja se još traži, ali ja jako dobro znam gdje mi je i u čemu ugodno i ne namjeravam izlaziti na nikakvu vjetrometinu.

“Ne brini što drugi ljudi misle i govore”

Točno je da ne bismo trebali biti opsjednuti tuđim mišljenjem, ali je li doista moguće potpuno slijediti ovaj savjet? Recimo da tvoji kolege s posla, opravdano ili ne, misle o tebi da si lijen i neučinkovit. Ili da tvoja obitelj misli da se na tebe ne može osloniti. Ili da tvoji prijatelji misle da si dosadan. Mišljenje drugih ljudi način je da provjerimo jesmo li na dobrom putu, a ako te baš u potpunosti ne zanima što tvoji bližnji misle o tebi, onda s tobom nešto ne valja.

“Moraš vjerovati u sebe!”

A što ako si u zabludi? Što ako jako vjeruješ u sebe i u svoju ideju – ali ti je ideja glupa? Što ako si naumio prodati stan koji imaš i uložiti u riskantan posao u nadi da će sve to uspjeti ako budeš dovoljno “vjerovao u sebe”? U takvim je slučajevima bolje vjerovati u druge (recimo ekonomske analitičare) nego u sebe.

“Moraš se družiti s ljudima!”

Ako mi se ne da družiti s ljudima, onda se neću družiti s ljudima. Uostalom, ja ništa ne moram. Zašto ekstroverti stalno nameću introvertima svoj životni stil? Možda se ne moram JA više družiti s ljudima, nego TI moraš biti malo više sam. Što kad bih ja počela dijeliti takve savjete – samo u suprotnom smjeru?

“Slijedi svoju intuiciju! Unutarnji glas će ti reći što trebaš napraviti”

Okej, uopće neću opisivati što mislim o ljudima koji čuju unutarnje glasove. A intuicija je zapravo spoj različitih iskustava koji nam omogućuje da nešto odmah na prvu loptu procijenimo i o tome donesemo nekakav sud. Nama se čini da je to intuicija, božja mudrost, kozmičko znanje, a zapravo je splet svih naših dosadašnjih iskustava. Intuicija, što god ona zapravo bila, nekad može i zavarati. Zato ja ipak radije vjerujem analizi i razumu nego “špurijusu”.

“Samo vjeruj i svemir će se pobrinuti da dobiješ ono što želiš”

Jel ovo treba uopće komentirati?