Kujundžić primio europsko priznanje: Hrvatsko zdravstvo je među najboljima na svijetu

Veseli nas da si tu, dragi čitatelju. Ponekad mi se čini da ljudi više uopće ne čitaju (dalje od naslova) ono što komentiraju. Ako zaista čitaš ovo, stisni lajk pod tekstom i nemoj ništa komentirati na našoj Facebook stranici. Možeš ga i podijeliti bez komentiranja, ako ti nije teško. Molim te, nemoj svojim komentarom otkrivati o čemu se radi, nemoj na našoj stranici komentirati kako nitko nije pročitao tekst ili upućivati druge da bi trebali pročitati. U protivnom, znat ću da ga ni ti nisi baš pažljivo pročitao. Ne budi party pooper. Neka ovo bude naš mali eksperiment po uzoru na onaj koji je svojevremeno proveo NPR. Pratimo zajedno raspravu.

Čitatelj je naš saveznik, čak i kad kritizira

Okrit ću ti tajnu: mi novinari volimo kad se ispod naših članaka na društvenim mrežama razvije rasprava. Volimo i kad netko od čitatelja argumentirano (to znači na temelju poznavanja materije i provjerljivih izvora, a ne osobnog osjećaja i vjerovanja) ospori našu tezu ili podatke. Možda se čini da to ne uvažavamo, ali istina je sasvim suprotna. Provjerit ćemo mi sve tvoje navode koji na prvu nisu dim.

Jer naš posao sastoji se od prikupljanja relevantnih podataka i ponekad donošenja stava na temelju tih podataka. Ovisno kojom se novinarskom formom bavimo. Trenirani smo prepoznati logičke greške, uočiti uzorke, odvojiti vrijedne fakte od podvala i slutnji.

Kao ljudi rastemo sve dok smo spremni svoje stavove oblikovati i revidirati prema dostupnim činjenicama. I zato više koristi imamo od uvažavanja i analiziranja onoga što izaziva našu stvarnost. Izgubljeni smo slučajevi kad stvarnost počinjemo savijati prema vlastitim očekivanjima pa uvažavamo samo ono što već postoji u našoj glavi. Novinarski posao je rasti. I zato ga tako teško ostavljamo.

Nečitatelj je vlastiti neprijatelj

Ono što stvarno ne volimo jest kad netko komentira naš rad (prilog, članak), bez da ga je pročitao, pogledao ili poslušao. Toliko to mrzimo da smo o našem zanimanju počeli razmišljati kao uzaludnom. A to ide na štetu i tebi, dragi čitatelju. Jer postoje ljudi koji žele da novinari ne postoje. Oni žele da ti budeš lako upravljiv i da reagiraš na temelju primitivnih impulsa i emocija te reducirane slike svijeta. Oni žele da i ti postaneš nečitatelj. Što se pravopisa u komentarima tiče, od toga smo već davno odustali. Piši kako god želiš.

Dopusti da ti dam primjer: Prenijeli smo priču Novog lista prema kojoj HZZO kreće u kontrolu pružanja zdravstvenih usluga iseljenicima koji se (kao nezaposlene osobe) nisu odjavili s domaćeg zdravstva i koriste ga, a poreze uplaćuju (ili ne) u drugim zemljama. U prilog ove priče ide činjenica da se osiguravatelji umrežuju na razini EU kako bi spriječili zloupotrebe. Priču podržava i Hrvatska udruga ugovornih ordinacija te HZZO. Napose, objavili smo i tekst iz kojeg je nedvojbeno vidljivo da agencije koje posreduju pri zapošljavanju u Irskoj savjetuju svojim klijentima da koriste zdravstvo matične zemlje. Postoje i iskazi iseljenika drugim medijima koji potvrđuju ovu priču.

Dakle, valjalo je odvojiti nekoliko minuta za čitanje, eventualno provjeriti druge izvore i posložiti dobivene informacije koje mogu voditi samo do jednog zaključka: problem postoji. Možda ne znamo koji je njegov opseg, ali postoji. Alarm se trebao uključiti i najvećim naivcima koji vjeruju u poštenje “malog hrvatskog čovjeka”.

Uzalud. Jer naš čitatelj, nazovimo ga Kužator, bez da je pročitao, zna da je to jedna velika LAŽ. Kužator kuži sve; od toga kako se stječe zdravstveno osiguranje preko utjecaja podzemnih voda na tečaj japanskog jena pa do toga da bi ukidanje glasa dijaspore dovelo do poboljšanja zdravstvenog sustava. Njemu je od informiranja i učenja važnije poručiti drugima da “kuži”.

Postoji svijet izvan tvoje glave, prouči ga

Još prije pet godina kužatorski komentari stršali su u raspravama kao “drek u punču”. Mogao si ih prepoznati po tome što su, baš kao u navedenom primjeru, postavljali pitanja na koje je već odgovoreno u tekstu ili su se hvatali isključivo naslova u koji ne može stati cijela vijest.

Većina pokušaja upućivanja na čitanje i sagledavanje objavljenih podataka završavala bi neprijateljskim optužbama ili, recimo to otvoreno, glupim provociranjem autora ili administratora na društvenim mrežama. Jer kužatori “znaju sve”. Svako izazivanje njihovih predrasuda (unaprijed postavljenih sudova zasnovanih na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima) u njima izaziva agresiju. Njima informacije nisu potrebne i za njih ne postoji svijet izvan njihove dnevne sobe i njihovog osobnog iskustva. Uzgred, zahvalni smo onima koji ne žele čitati, ali pri tome zadržavaju dobroćudnost i zabavnost u komentarima. Mora se čovjek ponekad i opustiti.

Ima i caka

U međuvremenu se razina javne komunikacije toliko spustila da broj komentatora ponekad debelo premašuje broj čitanja nekog članka, a mi novinari otvaramo šampanjac (pretjerujem) kad se u dugoj “dretvi” pronađe nekoliko stvarno informiranih i kvalitetnih komentara. To nije naročito problematično u zabavnim temama, ali jest u svim ostalim koje bi trebale potaknuti društveno odgovornu akciju.

Postoji još jedna “caka”: novinari i mediji žive doslovno od čitanja. Naš posao nije održavati chat na društvenim mrežama, iako nekad uživamo u tome. Mi te putem društvenih mreža želimo potaknuti na čitanje kako bi bolje razumio svijet oko sebe i donosio kvalitetnije odluke. I zato se nemoj ljutiti kad te uputimo na neko korisno štivo.

A zapravo, čovjek se osjeća neugodno kad odraslim ljudima mora objašnjavati da je poželjan (i za sve sudionike u procesu intelektualno koristan) slijed: čitanje, lajkanje , dijeljenje, komentiranje. Sve poslije čitanja je tek opcija, ali opcija koja je bezvrijedna upravo bez čitanja. Ako si došao do ove rečenice, onda to već i sam znaš. Kao što si i shvatio da je gornji naslov samo prevara u funkciji teksta. Živio!

Rezultate našeg eksperimenta možete pogledati u komentarima objave na ovoj adresi na Facebooku.