Vijesti
Usprkos plakanju za Jugoslavijom, za socijaliste nitko ne glasa. Kako to?
Na izborima su ponuđene dvije socijalističke opcije – Zelena ljevica i Radnička fronta/SRP. Niti jedna od njih nije se ni približila osvajanju mandata.
“Socijalizam je najsavršenije društveno uređenje, a Jugoslavija je zbog njega bila najbolja država na svijetu.” “Nikad više takve države. Sve smo dobivali besplatno, i stan i radno mjesto i zdravstvo i školstvo pa čak i ljetovanje.” “Nije bilo siromaštva i gladnih.” To su samo od neki od komentara koje smo primili proteklih dana kao reakciju na tekst o spirali jugoslavenskog vanjskog duga.
Sentiment prema socijalizmu i bivšoj državi dokazali smo i velikim istraživanjem iz 2015. godine kada smo ispitali stavove više od 2.200 osoba i utvrdili da naši čitatelji u čak 74 posto slučajeva priželjkuju povratak u ono što danas nazivamo dalekom prošlošću.
No rezultati jučerašnjih izbora za Europski parlament u pitanje dovode iskrenost onih koji plaču za socijalizmom i Jugoslavijom. Ako metodom vlastite kože odbacimo SDP kao stranku koja tek nazivom dotiče socijalizam, na izborima su ponuđene dvije socijalističke opcije – Zelena ljevica i Radnička fronta/SRP. Niti jedna od njih nije se ni približila osvajanju mandata.
Građani ipak ne žele socijalizam
Zelena ljevica okupila je političku platformu Možemo!, Orah i Novu ljevicu, a podršku im je dalo 1,79 posto birača. Najveći dio tih glasova pripao je Tomislavu Tomaševiću iz Možemo! (5.429) dok je Dragan Markovina iz Nove Ljevice osvojio 1.203 glasa. Upravo je je Markovina prije nekoliko dana za Net.hr objavio kako se zalažu za novi socijalizam.
“Postkapitalistički jer uključuje odbacivanje dogme o neupitnosti tržišta te uvodi pluralizam vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, uz uvjet da se pravo vlasništva uravnoteži s interesima zajednice, bez privatizacije javnog sektora i dobara. Demokratski jer polazi od političkog pluralizma, slobodnih višestranačkih izbora, decentralizacije i predstavničke demokracije uz deliberativnu i izravnu demokraciju. Na koncu, sveuključujući, jer se temelji na participativnoj demokraciji sa što širim sudjelovanjem ili uključivanjem građana u donošenje odluka kroz javne rasprave i organizacije civilnog društva”, obrazložio je uređenje kojem njegova stranka teži.
Radnička fronta je pak deklarirala zalaganje za demokratski socijalizam. “To prije svega uključuje društveno vlasništvo, društvenu proizvodnju koju organiziraju radnici i proizvodnju koja je orijentirana stabilnom standardu, a ne orijentirana proizvodnji profita za elitu”, objasnila je ranije za N1 predsjednička kandidatkinja ove stranke Katarina Peović koja je jučer na biralištima osvojila ukupno 746 glasova. U suradnji sa Socijalističkom radničkom partijom Hrvatske (SRP), Radnička fronta je osvojila povjerenje tek 0,24 posto birača.