Kad je izgled u pitanju, mladost jednostavno nema konkurenciju. Toga postaneš bolno svjestan kad zagaziš u neke godine. Naravno, i kasnije se može dobro izgledati, ali za to treba daleko više vremena i energije nego prije.
Nemojte misliti da se žalim – ja sam sobom jako zadovoljna – ali čini mi se da nam nedostaje malo objektivnog pogleda na fizičku stranu starenja. Pravo se stanje često maskira pa se ljudi neugodno iznenade kad počnu primjećivati promjene na sebi. Pitaju se je li to sve normalno. Odgovor je: Da, normalno je. Je li ugodno? Pa nije baš. A brine li vas? Ne previše. Naime, bez obzira na sve ono što ću ovdje navesti, i dalje se osjećam jako dobro u svojemu tijelu, čak i bolje nego kad sam bila mlađa.
Ali pustimo na trenutak sve obzire i opišimo stvari kakve one doista jesu. Tek toliko da kasnije ne bude ‘nismo znali’.
Dlake
Starost je dlakava. Glupače se u neko doba počnu pojavljivati i tamo gdje sam mislila da ih nikada neće biti. Još danas se sjetim svoje bake koja je sjedila u dvorištu i malom pincetom pretraživala bradu i čupala duge bijele izdanke. A sada to radim i ja. Počnu se tako u nekom trenutku na bradi pojavljivati točkice, a nakon nekog vremena iz njih izrastu dlake i odjednom osvijestiš da si sasvim zgodna žena u najboljim godinama – ali s bradom!
I sve one priče o čupanju dlaka s korijenom radi čega više neće izrasti su potpuno lažne. Rastu glupače čak i kad ih iščupaš s korijenom. Nema tu pomoći, to su hormoni. No prijateljica s kojom dijelim doista sve, pa čak i tako neugodne informacije o dlakama na bradi, savjetovala mi je nešto stvarno korisno. Kaže ona: “Ne čupaj dlake navečer nego ujutro. Ako ih čupaš navečer, do jutra će opet malo narasti tako da nisi napravila ništa. Pusti ih neka rastu još do jutra pa ih onda masakriraj.”
Koža
Tuširanje, malo kremice tek toliko i gotovo. Ma moš mislit! Tako je to možda izgledalo u srednjoj školi, ali sada… Da bi koža bila imalo nalik onoj od nekada, treba napraviti milijun stvari. Kao prvo, tuš ili voda u kadi ne smiju biti prevrući da se ionako suha koža dodatno ne isuši. Onda treba upotrebljavati neko blago sredstvo za tuširanje opet zbog glupog isušivanja. Zatim piling, jer je koža iz čistog mira postala hrapava. Onda struganje peta jer izgledaju grozno čak i u zimskim mjesecima, a ljeto i i boso hodanje da i ne spominjemo. Zatim kožu treba dobro osušiti ručnikom pa vrlo temeljito namazati nekom hranjivom (čitaj: preskupom!) kremom. I kad to sve napraviš, efekt će biti otprilike 20 posto onoga što si prije imao bez imalo muke.
Nokti
Prije mi je jedina briga bila da mi neki od dugih noktiju ne pukne, a danas je dobro ako mi barem i jedan nokat uspije narasti do određene dužine. Nokti mi se cvjetaju, lome, kožica oko noktiju se više ne da potisnuti već se mora rezati, u tome se procesu obavezno porežem pa moram staviti flaster što je zapravo dobro jer onda barem taj jedan nokat uspijem sakriti.
Ne sjećam se kad sam zadnji put nalakirala nokte. To mi se više ne da. Ne da mi se čekati da se lak osuši pa obavezno idem nešto prtljati dok je lak još vlažan pa ga upropastim. Nikad mi se nisu sviđali umjetni nokti, ali ozbiljno razmišljam o trajnom laku. Kad je starenje u pitanju, sreća u nesreći je ta što danas postoje razni dodaci, nadomjesci i pomagala zahvaljujući kojima opet možeš izgledati “kao čovjek”. Sve dok navečer ne odlučiš sve to skinuti sa sebe. No tad je ionako već mrak pa nema veze.
Oči
Kad sam bila mlađa naočale su mi bile fora, no nisam ih nikad trebala. Jedno vrijeme sam išla okolo i isprobavala okvire. Razmišljala sam čak da si nabavim jedne s običnim staklima, tek tako, zbog mode. No čini se da će mi se želja o nošenju naočala uskoro ispuniti. Naime, ne vidim više dobro. Stvari koje sam donedavno mogla normalno pročitati, danas su mi mutne. Uhvatim samu sebe kako natežem kraj oka kako bih barem malo izoštrila sliku, ali ne ide. I dalje je sve mutno. Sad opet hodam po optičarima.
Zglobovi
Počelo mi se događati da mi iz čistoga mira škljocaju zglobovi. Ustajem s kauča i začuje se “krrraaak!”, sjedam u auto i začuje se “škljoc, krakkk!”, penjem se po stepenicama i čuje se “klik, klak, klik, klak”. Kad sam bila mlada, jako je bio popularan crtić He-Man koji se borio protiv izvjesnog Skeletora. Često ga se sjetim u zadnje vrijeme. Uglavnom, zglobovi su se istrošili i moje je tijelo počalo samo od sebe proizvoditi najčudnije zvukove. Više se nikome ne mogu prišuljati s leđa jer su moje kretnje postale jako glasne.
Mišići
Nisam baš nikad pretjerano vježbala niti bila član ikakve teretane, ali sam uvijek puno hodala i vozila bicikl. Od toga su mi i noge i ruke bile lijepo oblikovane i to bez ikakve pretjerane muke. Bicikl vozim i danas, ali mišića nema pa nema. Sve je to nekako mekano i mlohavo. Valjda bih se trebala odvesti biciklom do Kine pa da primijetim neko poboljšanje. Zašto mi danas treba toliko puno truda za nešto što sam prije imala bez imalo muke? Zašto??
Kosa
Blaženi bili pramenovi, to je sve što ću reći. Sijede izdajice počele su mi se pojavljivati još u tridesetim godinama i tad sam ih farbala te tako pokušavala prikriti. No s tim farbanjem je nevolja što za par tjedana moraš sve ponoviti. No danas sam mudrija jer znam da sijede zapravo ne možeš učinkovito i na duže vrijeme sakriti, ali ih možeš proglasiti pramenom.
Frizerka mi je napravila svijetle tanke pramenove uz koje sijedi pramenovi izgledaju kao da baš moraju biti ovdje. Doduše, svi se sad čude kako sam od brinete iznenada postala blondina, ali ko ih šiša! Pa navodno se plavuše bolje zabavljaju. Sigurno ću se s novom bojom kose i ja bolje zabavljati. Ako prije toga ne zaspim na kauču, naravno.
