Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt i dugogodišnju robiju.
Naime, 19. stoljeće obilježeno je okrutnim iskorištavanjem
radnika koji su radili i do 18 sati dnevno, pa čak i djeca. Sve je to pokrenulo
štrajkove u razvijenim kapitalističkim zemljama, ponajviše u Sjedinjenim
Državama.
Tog 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko
40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati
odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i
ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe
štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na
dugogodišnju robiju.
U spomen na to krvoproliće na 1. kongresu Druge
internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine
održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje
međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada
počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku
tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz
štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine,
govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali:
“Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.”
U Jutarnjem listu 1. svibnja 1913. godine o proslavi
Praznika rada piše: „Proslava 1. svibnja. Kao što svake godine, tako će i danas
radničtvo socijalno-demokratske stranke proslaviti svoj dan 1. svibnja. Na
Ciglani će se sakupiti svi radnici i krenuti u povorci Primorskom ulicom,
Ilicom, Marije Valerije ulicom, Zrinjevcem i Kukovićevom ulicom do vrta
„Kola”, gdje će se održati javna skupština s ovim dnevnim redom: Značaj
proslave 1. svibnja i radničtvo. Poslije podne u 4 sata počinje u zagrebačkoj
pivovari velika pučka zabava uz sudjelovanje vatrogasne glazbe i radničkog
pjevačkog družtva Jednakost.“
U neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada. Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada. (wiki/mv)
