Maja Vehovec iznijela razloge zašto neće potpisati za ’67 je previše’

Dr. Maja Vehovec, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju Ekonomskog instituta Zagreb i članica stranke Pametno, objavila je na svojem Facebooku deset osobnih razloga zašto ne podržava sindikalni referendum “67 je previše”.

Vehovec je do sada više puta kritizirala ministra mirovinskog sustava Marka Pavića te u svojoj analizi ukazuje i na njegove greške. Ipak, sindikate optužuje za populizam i manipuliranje građanima. Njenu objavu prenosimo u cijelosti.

1. Zašto baš sada?

Referendum se vodi pod parolom “67 je previše”. Taj je uvjet već na snazi iz doba SDP-ove Vlade i ova ga je Vlada zadržala. On stupa na snagu za nešto manje od 14 godina (2033.). Do onda ćemo imati najmanje tri Vlade, ako ne i više te svaka može ovu dobnu granicu mijenjati. Zato je pitanje zašto baš sada i zašto je to glavni moto referenduma?

Moje je mišljenje da je referendum uoči EU parlamentarnih izbora duboko pogrešan i duboko manipulativan. U vrijeme izbora se ne rade referendumi koje podižu emocije građana oko teme koja nema veze s EU parlamentarnim izborima, jer je dobna granica odlaska u mirovinu nacionala tema za izbore u nacionalni parlament. Stoga on unosi nered, tenzije i zabunu, jer umjesto da se građani pripreme i razmišljaju o izboru naših predstavnika i njihovoj ulozi u EU parlamentu bave se problematikom domaće politike koja s EU parlamentom nema nikakve veze, a tek će stupiti na snagu za 14 godina. U pozadini je nešto drugo.

2. Simbiotska kampanja sindikata i političkih stranaka

Sindikati “mudro” koriste EU parlamentarne izbore sakupljajući poene za sebe. Političke stranke u EU parlamentarnim izborima koriste ovaj referendum, bilo da su uvjereni ili da nisu o opravdanosti zahtjeva Sindikata, zbog solidariziranja s građanima i izborima koji su pred vratima.

3. Mobilizacija emocijama, a ne razumom

Građani su mobilizirani za referendum da potpisuju o nečemu o čemu odlučuju emocijama, a ne raciom. Svaki potpis čovjeka starijeg od 53 godine na potpisnoj listi je potpis koji racionalno njima ne odgovara te potkopavaju veća sada vlastite niske mirovine, ali to ne znaju, jer mirovinska pismenost općenito nije u Hrvatskoj razvijena.

4. Ljutnja je okej, ali ne i osvetoljubivost

Referendum ne podržavam ni zbog toga, jer su sindikati sami izjavili da je referendum osveta Vladi zbog ne uvažavanja u pregovorima oko Zakona o mirovinskom osiguranju. Razumijem ljutnju i smatram je utemeljenom (a i sama je dijelim), ali ne podržavam osvetoljubivost.

5. Građani ne znaju za što glasaju

Ne podržavam referendum ni zbog toga što većina građana zapravo ne zna za što glasa, jer nisu svi internetski ni pravno pismeni pa izmjene zakona ne trebaju razumjeti, a kampanja se vodi pod nazivom “67 je previše”. Oni su uvjerenja da potpisuju samo za pristanak na dobnu granicu odlaska u mirovinu, a ne i ostale uvjete kao ni to da ta dobna granica stupa na snagu za 14 godina. Građani su uglavnom slabo mirovinski pismeni. Opravdano odlučuju na osnovu svojih ili tuđih loših iskustava kad su prerano otjerani u mirovinu i kad u svojim starijim godinama više nisu bili privlačni na tržištu rada. Vrlo sumnjive politike restrukturiranja i privatizacije iz 90-ih nisu zaboravljene, jer su bile nepravedne i sebične. Zato su emocije građana razumljive, a na krilima njihovih emocija Sindikati računaju na pobjedu. Također smatram da je zadatak Sindikata veličanje rada i to dostojanstvenog rada, a ne zaštita od rada. Rad koji čovjeka ispunjava, kojem se raduješ i koji ti omogućava ugodan život bi trebao biti cilj borbe Sindikata, a takav rad bi omogućavao i dostojanstvene mirovine.

6. Sindikati se referendumom zapravo zalažu za uvoz radne snage

Pobjeda Sindikata bi bila zapravo Pirova pobjeda, jer postoje samo tri načina da se kontingentu radne snage poveća kapacitet u slučaju starenja stanovništva. Jedan je podizanje produktivnosti, drugi je uvoz radne snage, a treći je produljenje radnog vijeka. Ako nema produljenja radnog vijeka (osobito u slučaju kad smo uz Italiju zemlja u kojoj radnici najmanji broj godina ostaju u radnom odnosu) onda je izvjesniji uvoz radne snage u odnosu na povećanje produktivnosti postojećeg kontingenta. Povećanje stope zaposlenosti je ključno i za uključiv i za zeleni i za svaki drugi oblik održivoj rasta.

Zašto bi bilo koja Vlada računala na uvoz radne snage prije nego na vlastitu radnu snagu? Takvu bi politiku Sindikati prvi napali i to opravdano. Traženjem da se potpiše za referendum upravo čine kontra svog osnovnog zadatka, a taj je da brane rad, dostojanstveni rad, vlastitih građana. Kako će opravdati činjenicu da se ovim zalaganjem za referendumom zalažu zapravo za uvoz radne snage?

7. O opravdanoj penalizaciji trebaju odlučivati stručnjaci, a ne referendum

Ne podržavam referendum i zbog toga, jer u predloženim izmjenama zakona predlažu smanjenje penalizacije s mjesečnih 0,3% na 0,2% bez prethodnih izračuna. To su predložili napamet, a u međuvremenu traže da im taj prijedlog stručnjaci potvrde. Zašto su žurili? Zbog EU parlamentarnih izbora. Svaku stranku na terenu građani će ocjenjivati po tome koliko ih brane u “pravičnoj borbi da ne rade do 67 godina starosti”. Koja je opravdana penalizacija 0,3 ili 0,2 ili 0,25 ili 01 posto? To zaista nije referendumsko pitanje nego pitanje izračuna stručnjaka aktuara, demografa i statističara. To je ujedno pitanje za raspravu svih dionika prije izglasavanja Zakona o mirovinskom osiguranju što je veliki komunikacijski propust resornog Ministra u postupku donošenja zakonske regulative

8. Ako pojedine struke ne mogu raditi do 67 godina, to se rješava beneficiranim stažom

Argumenti da neke struke i radna mjesta jednostavno ne mogu izdržati do 67 godina starosti potpuno stoje. To se rješava beneficiranim stažem i organizacijskom politikom koja je vani prisutna, a u Hrvatskoj zanemarena. Stariji radnici se ne bacaju na ulicu. Oni su stvarali i doprinosili vrijednosti i reputaciji firmi, imaju znanja i iskustva te se sele na druga radna mjesta koja su fizički manje zahtjevna. Firme bez dobre sinergije mlađih i starijih radnika nerazumno se odriču vrijednosti koja takva sinergija pruža.

9. Politički populizam

Smatram da su sva pitanja u prijedlogu Sindikata relevantna i da su oni trebali biti sudionici ozbiljnih diskusija u pripremi Zakona, no ne podržavam referendum u vrijeme EU parlamentarnih izbora s osnovnim moto dobne granice za odlazak u mirovinu (koja se još može tako reći još deset puta mijenjati do 2033.). Smatram da je komunikacijski loše vođena mirovinska reformu i da je ona potaknula Sindikate na reakciju. Posljedice toga će imati građani, jer se mirovinska reforma tiče svih generacija i još nerođene djece. Propaganda referenduma uoči EU parlamentarnih izbora dodatno izaziva emocije u građanima da hrle na potpisivanje, pa kad se osvijeste da su opet uletjeli u politički populizam neće više htjeti ili će biti jednostavno zamoreni ponovnim potpisivanjem za EU parlamentarne izbore. Bojim se da ćemo u tom slučaju imati dvostruku štetu.

10. Dostojanstven rad je motor rasta i napretka, a ne dob umirovljenja

Da bi se produljio radni vijek nije samo dovoljno postaviti novu dobnu granicu. To je relativno najlakše. Potrebno je vratiti dostojanstvo i poštovanje svih radnika, pa tako i starijih radnika, što je uništeno nizom loših politika prethodnih Vlada, od kojih najveću odgovornost nosi HDZ, jer su jednostavno najviše puta bili na vlasti, a i SDP koji kad je imao prilika, slabo ih je iskoristio. Politike nepravednog tjeranja radnika u mirovinu i obezvređivanje uloge starijih radnika u društvu došlo je na naplatu. Mi se godinama teško oporavljamo i zato će ova sindikalna kampanja biti najvjerojatnije uspješna, ali za Hrvatsku će biti mudra samo ako se podigne društvena svijesti o tome da je rad, dostojanstveni rad, jedan od najvažnijih motora rasta i napretka bez obzira je li to do 65., 66. ili 67. godine starosti.