Nakon što je Hrvatska udruga ugovornih ordinacija izišla u javnost s procjenama da je 330.000 osoba koje su se iselile iz Hrvatske zadržalo zdravstveno osiguranje na koje ostvaraju pravo preko HZZO-a te ga koriste što osobno što posredovanjem rodbine i znanaca, pokrenuo se val nezadovoljstva. Kako građana tako i liječničke struke, koja zahtijeva da se pronađe način sustavne kontrole takvih slučajeva, piše Glas Slavonije.
Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje najavili su aktivaciju sustava Electronic Exchange of Social Security Information (EESSI), koja bi, na europskoj razini, trebala pomoći u kontroli osiguranika. EESSI bi tako u praksi trebao olakšati i ubrzati razmjenu podataka između država članica EU-a, a osobito pozitivan učinak od njega se u Hrvatskoj očekuje upravo u području transparentnosti oko pripadnosti samom sustavu osiguranja pojedine članice.
Stoga se smatra da će razmjena podataka preko sustava EESSI olakšati identifikaciju osoba s dvostrukim osiguranjem te dovesti do raščišćavanja nastale situacije. U iščekivanju aktivacije EESSI-ja, u tijeku je tehničko povezivanje odnosno izrada servisa između HZZO-a i MUP-a.
“U skladu sa Sporazumom o poslovnoj suradnji radi pristupa podacima, koji je sklopljen između HZZO-a i MUP-a, HZZO će se spajati na web-servis MUP-a radi uvida u službene podatke o prebivalištu i boravištu za hrvatske državljane te odobrenom stalnom i privremenom boravku u Republici Hrvatskoj za strance, a koji su HZZO-u potrebni za utvrđivanje statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, provedbu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, za što je ovlašten Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama”, poručuju
Glasu Slavonije iz HZZO-a.
No i naglašavaju da, sukladno s europskim pravnim propisima, formalna odjava prebivališta u jednoj državi članici te prijava prebivališta u drugoj članici nije preduvjet za ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u drugoj državi članici. Stoga su odgovornost i obveza odjave sa zdravstvenog osiguranja u državi članici iz koje se osoba iseljava uvijek primarno na samoj osiguranoj osobi.
