Pad oštrine vida u starijoj životnoj dobi najčešće može biti
povezan s pojavom zamućenja leće u oku. Takva promjena može se uočiti kao magličasta
ili neprozirna promjena očne leće, koja je smještena iza šarenice. U normalnom
i zdravom oku uloga je leće da fokusira svjetlost prema mrežnici koja dalje,
putem vidnog živca, prenosi informacije o slici u zatiljni dio kore velikoga
mozga.
Do zamućenja vida, kao najučestalijeg simptoma te promjene,
dolazi zbog nemogućnosti leće da jasno usmjeri i fokusira svjetlost. Promjene u
sastavu proteina i vlakana od kojih je leća izgrađena uzrokuju strukturalne
promjene leće.
Tu bolest oka karakterizira sporiji tijek nastanka, no
simptomi i znakovi mogu varirati. Neki od njih mogu uključivati: različit
stupanj zamućenja oštrine vida, smanjen intenzitet prepoznavanja boja, povećanu
osjetljivost na bljesak svjetlosti, posebice tijekom noćne vožnje, poteškoće
jasnog vida tijekom noći.
Treba naglasiti da je preventivni oftalmološki pregled od
iznimne važnosti jer većina pacijenata dugo godina nakon pojave bolesti ne
uočava probleme vida koji bi bili potencijalni razlog dolaska u oftalmološku
ambulantu. Ne postoji terapijski pristup koji bi prevenirao ili smanjio stupanj
katarakte.
Podjela i uzroci zamućenja leće
Kako bismo zorno prikazali slojeve leće, radi lakše
predodžbe možemo je usporediti s glavicom luka. Vanjski sloj čini kapsula,
ispod nje nalazi se korteks, a najdublji unutrašnji sloj čini jezgra. Težinu
bolesti i tipove katarakte možemo podijeliti s obzirom na sloj leće koji je
zahvaćen.
Nuklearna katarakta, koja se nalazi u središtu, leće ima
tendenciju mijenjanja boje od bistre u žutu i ponekad smeđu. Kortikalna
katarakta (srednji sloj) ima izgled klina, dok se stražnja kapsularna
katarakta, koja se nalazi u vanjskom sloju leće, razvija značajno brže od
ostalih tipova katarakte.
Osim spomenute činjenice da je katarakta po pojavnosti
učestalija u starijoj životnoj dobi, ostali čimbenici koji mogu biti poticajni
u nastanku bolesti uključuju: dijabetes melitus, lijekove (s razvojem katarakte
povezuju se pojedini lijekovi kao što su kortikosteroidi, klorpromazin i drugi
slični fenotijazidni lijekovi), ultraljubičasto zračenje (studije pokazuju da
je povećana incidencija katarakte zabilježena kod osoba koje su dugotrajno
izložene suncu bez odgovarajuće UV – zaštite kao što su sunčane naočale), pušenje,
alkohol, nedostatna ishrana ( u nekim istraživanjima dokazano je da smanjena
koncentracija vitamina C, E i karotenoida može pridonijeti razvoju bolesti).
Ako postoji genetska predispozicija, ili ako je tijekom
trudnoće kod žene došlo do infekcije (virusom rubeole), bolest može biti
prisutna po rođenju ili se može razviti relativno brzo nakon poroda. Katarakta
se također može razviti zbog ozljede ili traume oka, ili kao jedna od
komplikacija nakon operacije glaukoma.
Iz toga slijedi da su jasne smjernice za prevenciju
obolijevanja oka od katarakte: prestanak pušenja, obroci i suplementi u
prehrani bogati vitaminima i mineralima, kao i posebna zaštita očiju od štetnih
UV-zraka.
Liječenje uvjetovano razinom oštećenja
Liječenje katarakte temelji se na razini oštećenja vida koje
ona uzrokuje. Ako katarakta minimalno utječe na vid, ili uopće ne djeluje, a
imate dojam da lošije vidite, obično je potrebna samo promjena dioptrije na
vašim naočalama.
Katarakta razvojem najčešće pojačava kratkovidnost, pa se
pacijenti češće hvale mogućnošću jasnog vida na blizinu bez naočala.
Bolesnicima se može savjetovati da prate pojačane vizualne simptome i redovito
slijede raspored pregleda, osobito zato što razvitak bolesti može dovesti do
pojave glaukoma.
Kad je katarakta napredovala do točke utjecaja na sposobnost
osobe u obavljanju svakodnevnih zadataka, može biti potrebna operacija.
Operacija katarakte uključuje uklanjanje leće oka i njenu zamjenu umjetnom
lećom, koja ne zahtijeva brigu i može značajno poboljšati vid. Neke umjetne
leće imaju prirodnu sposobnost fokusiranja mlade i zdrave leće. Obično se
koriste dva pristupa operaciji katarakte.
Malen i siguran zahvat
Mala operacija katarakte uključuje izradu incizija na strani
rožnice (čisti vanjski pokrov oka) i umetanje sićušne sonde u oko. Sonda
emitira ultrazvučne valove koji omekšavaju i razbijaju leću tako da se može
isisati. Taj se proces naziva fakoemulzifikacija.
Ekstrakapsularna kirurgija zahtijeva nešto veći rez u
rožnici, tako da se jezgra leće može ukloniti u jednom komadu. Prirodna leća
zamjenjuje se prozirnom plastičnom lećom, koja se naziva intraokularna leća
(IOL). Moderne IOL nose i zaštitu oka od UV svjetlosti. Kada implantiranje
IOL-a nije moguće zbog drugih problema s očima, kontaktne leće, i u nekim
slučajevima naočale, mogu biti opcija za korekciju vida.
Kao i kod bilo koje operacije, operacija katarakte donosi
rizik od infekcije i krvarenja. Operacija katarakte također neznatno povećava
rizik od odvajanja mrežnice. Važno je razgovarati o koristima i rizicima
operacije katarakte sa svojim pružateljima usluga njege očiju. Drugi očni
uvjeti mogu povećati potrebu za operacijom katarakte, ili spriječiti osobu da
bude kandidat za operaciju katarakte.
Danas se u svim modernim oftalmološkim centrima operacija
katarakte izvodi ambulantno te nakon zahvata, koji traje 15-20 minuta, pacijent
odlazi na kućno liječenje. Bitno je naznačiti da se prije operacije oko lokalno
anestezira, čime se minimizira bilo kakav osjet boli i neugode.
Operacija katarakte jedna je od najsigurnijih i najučinkovitijih vrsta operacija koje se danas izvode u svijetu. Oko 90 posto pacijenata s operacijom katarakte svjedoči o boljem vidu nakon operacije. (Mr. sc. Bernard Mrak, dr. med. Oftalmolog, Narodni zdravstveni list)
