Mozaik

Postoji li intuicija ili smo šesto čulo umislili?

Zasigurno je najpoznatiji oblik intuicije, i vjerojatno najčešće prepričavan, onaj koji majku upozori na opasnost vezanu uz njezino dijete. Brojne fantastične, nevjerojatne, pa i zabavne anegdote ispričane su o tome kako je majka, u odsustvu ikakvog vidljivog upozorenja, pa čak i s velikih fizičkih udaljenosti, spriječila nesreću, tragediju ili samo dječju nestašnost.

Objavljeno

|

“Koliko mi, bilo kada, znamo? Vjerujem, mnogo više nego što znamo da znamo! Ali ne možemo se probiti do tog podzemnog znanja! Ono je ondje, ali ga ne možemo dosegnuti!” Tako razmišlja junak romana “Otrovno pismo” (The moving finger) slavne spisateljice Agathe Christie i vjerojatno se većina nas lako može poistovjetiti s njim u tim mislima.

Često možemo čuti tuđe priče, ili se prisjetiti situacija iz vlastitog iskustva u kojima smo donosili odluke na temelju osjećaja umjesto oslanjanja na konkretne, vidljive činjenice. “Nešto mi nije dalo mira…”, “Imao/la sam taj neki osjećaj…”, “Vuklo me srce…”, “Nešto unutra mi je govorilo…”, “Imao/la sam špurijus….”.

Sve su to opisi za ono nešto neopipljivo, nekonkretno, neempirijsko, ali nedvojbeno prisutno i dovoljno snažno da nas vrlo konkretno usmjerava u našim djelima i odlukama. Taj unutarnji glas, šesto osjetilo, osjećaj, ili kako ga engleski jezik zanimljivo opisuje the gut feeling (osjećaj u trbuhu/crijevima), naša je intuicija.

Od filozofije do znanosti

Iako tek odnedavno predmet empirijskog proučavanja, fenomen je to koji je kroz ljudsku povijest bio dosljedno prisutan u filozofiji, umjetnosti, pa i u znanosti. Ideja intuicije od davnina je bila interesantna filozofima, koji su je razumijevali i tumačili na različite načine. Aristotel govori o intelektualnoj intuiciji, podrazumijevajući pod tim pojmom vrstu indukcije kojom se univerzalno prikazuje kao ono što je sadržano u jasno shvaćenom posebnom.

Ipak, začetnikom intuicionizma kao filozofskog učenja smatra se Platon, koji koristi pojam noezis, odnosno intuitio, smatrajući intuiciju savršenim izvorom znanja i prave istine, kojim se prepoznaje stvarnost bez posrednika.

Sam pojam potječe od latinske reči intuitio, što znači “gledanje/motrenje”. Međutim, riječ je o vrlo specifičnom promatranju, koje se ne odvija očima, a prema nekim tumačenjima, ni racionalnim dijelom našeg bića. U različitim kulturama i različitim područjima intuicija se različito identificira i definira: u istočnjačkim kulturama povezuje se s religijom i duhovnošću, dok se u zapadnjačkima povezuje s podsvijesti.

Švicarski psiholog Carl Jung opisuje intuiciju kao jednu od četiri osnovne psihičke funkcije čovjeka , pored opažanja, mišljenja i osjećaja. Prema njegovoj teoriji, intuicija je iracionalna psihička funkcija koja predstavlja nesvjesno opažanje i vrstu nesvjesnog razumijevanja određenih sadržaja. To je nešto što nije percepcija osjetilima, niti osjećaj, niti razumsko zaključivanje, iako se može pojaviti u nekom od tih oblika, već se javlja kao cjelovita i potpuna spoznaja za koju ne znamo odakle dolazi. To je instinktivna spoznaja, percepcija koja vjerojatno dolazi iz podsvijesti.

Moćnija od intelekta

Kao što su i neki kasniji istraživači zaključili, intuicija je proces koji čovjeku pruža sposobnost neposrednog stjecanja znanja, bez prethodnog analitičkog razmišljanja, pri čemu upravo intuicija predstavlja sponu između svjesnog i nesvjesnog dijela ljudskog uma.

Možemo reći da intuicija dolazi u različitim oblicima. Iz povijesti doznajemo o mnogim primjerima Eureka! trenutka, osobito u trenucima opuštanja, sna, općenito – nerazmišljanja o konkretnom predmetu interesa. Kažu da je slavni Arhimed svoje zakone otkrio sasvim slučajno, putem intuicije.

Stoljećima kasnije, iz nekih Mozartovih pisama doznajemo da su mu najveća nadahnuća dolazila u trenucima kada nije radio, već je možda šetao, ili se vozio u kočiji, ili po noći, kada ne bi mogao spavati. Slične priče doznajemo i o drugim velikim umjetnicima, poznatim skladateljima, glazbenicima, piscima, pjesnicima, ali i znanstvenicima. Naprimjer, razni izvori navode da je ruski kemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, koji je radio na klasifikaciji elemenata prema njihovim kemijskim svojstvima, kompletan periodni sustav vidio u snu, a ujutro ga je samo zapisao.

Kao jedan od primjera može se izdvojiti onaj iz autobiografije Conrada Hiltona, osnivača međunarodnog lanca hotela “Hilton”. On navodi kako je u aukciji sa zatvorenim ponudama za tvrtku “Stevens Corporation” najprije ponudio 165.000 dolara, ali mu je neki osjećaj stalno nametao cifru od 180.000 dolara. U zadnji čas ponudu je promijenio na viši iznos i za samo 200 dolara nadmašio drugu najvišu ponudu. Taj snažan predosjećaj Hiltonu je u ovom slučaju osigurao dobru poslovnu odluku i velik profit.

Majka i dijete

Zasigurno je najpoznatiji oblik intuicije, i vjerojatno najčešće prepričavan, onaj koji majku upozori na opasnost vezanu uz njezino dijete. Brojne fantastične, nevjerojatne pa i zabavne anegdote o tome kako je majka, u odsustvu ikakvog vidljivog upozorenja, pa čak i s velikih fizičkih udaljenosti, spriječila nesreću, tragediju ili samo dječju nestašnost, danas se mogu lako pronaći u osobnim pričama i na internetu.

Taj snažan predosjećaj, za koji zasad ne znamo kako i odakle dolazi, opisuje se kao neposredno i trenutačno razumijevanje, znanje ili svijest o nečemu, a koji nisu rezultat svjesnog, racionalnog promišljanja, već su automatski. U anegdotalnom kontekstu, primjera intervencije različitih vrsta intuicije ima mnogo. No, što možemo reći o intuiciji sa znanstvenog gledišta?

Trnci u kičmi

Dugo se intuiciju nije promatralo na taj način zato što je taj koncept teško obuhvatiti i izazvati ga u laboratorijskim uvjetima. Ipak, danas postoje različita istraživanja koja pokušavaju rasvijetliti tajnu porijekla intuicije i mehanizama kojima se ona odvija.

Znanstvenim otkrićima o radu mozga polako je i u javnosti prihvaćena percepcija lijeve polutke mozga kao analitičara i logičara, a desne polutke kao intuitivnog kreativca. Iako asimetrija u radu i funkcijama dviju polutki doista postoji, o mozgu još uvijek premalo znamo. Pretpostavlja se da se bljeskovi intuicije ipak oslanjaju na niz percepcija kojih nismo svjesni, a koje se u podsvijesti, u određenim okolnostima integriraju između polutki i “isplivaju na površinu”.

Drugo pitanje, koje se također postavlja u znanstvenom svijetu, jest: imaju li svi intuiciju ili je ona rezervirana samo za neke, posebne skupine ljudi? I može li se intuicija uvježbati? Pretpostavka je da, iako je ta sposobnost moguća kod svakog čovjeka, postoje neke značajke koje utječu na to hoće li osoba biti manje ili više sklona intuiciji. Vezano za to, istražuje se utjecaj karakteristika ličnosti, spola, ali i hormona na intuitivnost osobe.

Neki stručnjaci pretpostavljaju da bi specifično snažna majčinska intuicija mogla biti povezana s prisutnošću genetskog materijala djeteta u majčinom mozgu. Naime, studije su pokazale da tijekom trudnoće DNK prolazi kroz placentu, a prisutnost stanica s muškim kromosomom Y pronađena je u mozgu žena. Mogućost takve poveznice u intuitivnom smislu ipak nije jednostavno dokaziva.

S donošenjem brzih, intuitivnih procjena u kompleksnim situacijama, znanstvenici dovode u vezu i poseban tip neurona, takozvane Von Economo neurone ili skraćeno VEN neurone. Oni nastaju uglavnom nakon rođenja i razvijaju se do četvrte godine života. Ti neuroni odgovorni su za naš tzv. “socijalni mozak”. Kako je utvrđeno da se u poremećajima iz autističkog spektra ti neuroni ne razvijaju normalno, pretpostavlja se da bi to mogao biti djelomičan uzrok poteškoća u socijalnom dijelu života koje karakteriziraju te poremećaje, a proizlaze iz pogrešaka intuitivnog doživljavanja i zaključivanja.

S obzirom na brojne iskaze o snažnim tjelesnim senzacijama u trenucima proživljavanja intuitivnih spoznaja, koji se najčešće opisuju kao trnci niz kičmu, težina u prsima i, osobito često, kao osjećaj u trbuhu (odakle se, vjerojatno, razvio engleski izraz “the gut feeling”), proučava se veza intuicije i vegetativnog živčanog sustava, a osobito interakcije mozga i živčanih stanica u crijevima. Intestinalne živčane stanice sadržavaju većinu serotonina u tijelu. Serotonin je neurotransmiter koji utječe na kardiovaskularni i gastrointestinalni sustav, ali i na emocije. No, istraživanja u toj domeni još su u povojima i zasad se vrlo malo zna o tome.  (Izv. prof. dr. sc. Vesna Šendula Jengić, dr. med., Narodni zdravstveni list)

Prečica do skrivenih znanja

U procesu donošenja odluka u modernoj medicini, onoj temeljenoj na dokazima, za intuiciju, tu mističnu i neuhvatljivu pojavu, dugo vremena nije bilo mjesta, barem ne javno i eksplicitno. Danas se o njoj sve više znanstveno raspravlja. Intuicija je odraz niza nesvjesno prikupljenih informacija, koje se iskustvom akumuliraju i utječu na kliničko prosuđivanje. Na neki način, možemo je smatrati prečicom u skriveno znanje svih onih trenutaka u kojima smo nešto vidjeli, spoznali i naučili, premda ih se ne možemo svjesno prisjetiti. Često je upravo intuicija ona koja donese najbolje odluke, ali treba je znati prepoznati i razlikovati od različitih drugih stanja i emocija, koje ponekad možemo pogrešno protumačiti kao intuiciju. 

Exit mobile version