Najpoznatiji hrvatski voditelj i spiker, Oliver Mlakar (83) ni danas ne miruje. “Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost”, izjavio je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Iz tog intervjua izdvajamo neke akcente.
O svojoj prepoznatljivosti
Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne
prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu
greška. To je baš čudo veliko. Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne
poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte,
dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada
bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.
O ljubavnim ponudama
Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica
ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega.
Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te
ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači. Bio sam čvrstog
karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na
dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam,
osjećao sam je.
O današnjem televizijskom programu
Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni
show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija.
Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas. I stvar koju ne
toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo
standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali
u informativi im nije mjesto.