‘Bako i djede, nemojte nam pokvariti djecu!’

Karen Alpert je američka književnica i blogerica poznata po svojem britkom humoru kojim opisuje svoju svakodnevicu – od života s djecom, preko tipičnih bojazni i problema nove majke, pa sve do odnosa s roditeljima. U svojoj je iznimno popularnoj knjiži “Želim epiduralnu!” na vrlo duhovit i iskren način opisala kako se nositi s bakama i djedovima koji na sve načine pokušavaju razmaziti svoje unuke.

Donosimo ulomak iz knjige, no upozoravamo da je korišteni jezik ponekad malo oštar, a autorici se tu i tamo zalomi i pokoja psovka. Naglašavamo da je sve ovo dio humoristične knjige tako da se nitko ne bi trebao naći uvrijeđen.

Kad je Karen, nakon mnogo godina, napokon odlučila otići sama s mužem na kraći odmor, njezini su se roditelji ponudili da će pričuvati djecu. Karen im je napisala nekoliko uputa te ih zamolila da ih se svakako pridržavaju.

Dragi baka i deda,

od srca vam hvala što ćete idući tjedan uzeti djecu k sebi tako da ja i muž možemo otputovati na par dana – i to prvi put nakon mnogo godina. Zahvalna sam vam na tome, no dopustite mi da vam kažem na čemu bih još bila jako zahvalna.

Bila bih vam zahvalna da nas, kad se vratimo, dočekaju ista djeca koju smo ostavili. Vidite, svaki put kad se vrate od vas, pa makar bili samo i jednu večer, pretvore se u ogromne šupke. Znam da se vi kroz čuvanje unučadi prisjećate svojih slavnih dana, ali to zapravo nisu vaša djeca. To su naša djeca. A ako se kad se vrate od vas ponašaju kao šupci, onda će nam naš odlazak na odmor učiniti život još stresnijim. Zapravo, platit ću jako puno novca da mi život postane gori.

Zato vam pišem ovaj popis sranja za koja ne želimo da se događaju dok nas nema:

1.

Molim vas, ne trpajte mi stalno djecu sa slatkišima. Ne znam zašto, ali čim se ja okrenem i izađem iz prostorije, vi im uvaljujete kekse, bombone i čokoladu. Ako mi djeca budu pretrpana šećerom kad se vratim, prebit ću prvog djeda na kojeg naletim!

2.

Molim vas neka TV ne bude baš stalno upaljen u pozadini. Imam dva razloga za to: 1) s obzirom da ste ga pojačali do daske, TV baš i nije u pozadini i 2) ako moja djeca tjedan dana konstantno gledaju televiziju, poretvorit će se u zombije i pojesti vam mozak. To se zove karma.

3.

Kad smo već kod televizije, ne dajte im da gledaju emisije koje mi nismo odobrili. Ako kad se vratimo budu navučeni na neki glupi TV show, tajno ću vam posakrivati sve udobne velike gaće i zamijenit ću ih tangama.

4.

Pojasevi u automobilima, dječje sjedalice, kacige za bicikle, krema za sunčanje, oštri predmeti itd., itd. O tim stvarima nema rasprave! I znam da se šalite kad kažete da se čudite što su vaša djeca uopće preživjela, ali ja se ne šalim kad kažem: ‘Da, znam da je tako!’

5.

Molim vas, ne dajte djeci da se igraju vani od 9 ujutro i ne zovite ih na ručak tek u 5 popodne, a sve to pozivajući se na “dobra stara vremena”. Jer igranje kod susjeda je jako zabavno sve dok ne doznaš da je taj susjed djedica od 70 godina s polaroid kamerom, anonimnim Instagram računom i velikom zalihom selotejpa.

6.

Vrijeme za odlazak u krevet nije dva sata nakon vremena za odlazak u krevet. A dvije minute prije odlaska u krevet nije dobro vrijeme za početak gledanja filma ili za odlazak na sladoled.

7.

Molim vas, nemojte im dozvoljavati da preskaču školu ili druge obaveze dok nas nema. Znam da mislite da je to za njih posebna poslastica. Ali znate što? Naučiti čitati i računati nije posebna poslastica!

8.

Sljedeća sranja ne želim naći u svojoj kući kad se vratim: zviždaljke, trube, ksilofone, zvona, vodootporne markere, igračke oružja, pravo oružje, ukrase za dvorište, nove kućne ljubimce ili bilo koju usranu stvar koja nije bila u mojoj kući kad sam otišla! Ako osjećate očajničku potrebu da nešto kupite, kupite im donje rublje ili nakit koji će dati meni.

9.

Kad vam dam listu telefonskih brojeva za hitne slučajeve, molim vas nemojte ga samo zagurati negdje. Ne dovodim u pitanju vašu sposobnost da se snađete u hitnoj situaciji. Samo dovodim u pitanje vašu sposobnost da naizust izrecitirate broj njihovog pedijatra u trenutku kad se klinac ubode u oko sa škarama koje ste mu vi dali.

10.

Ako budemo nedostajali kojem djetetu, nemojte mu kazati da ne može smetati mamu i tatu dok su na odmoru. Dajte mu tablet u ruke i neka nas nazove preko Skypea. Uočite da nisam rekla “Nazovite nas”, već sam rekla “Dajte mu da nas nazove”. Jer u pravu ste – ne želimo da nas se smeta dok smo na odmoru.

I to je to. Lijepo se provedite. I zapamtite, jednoga dana, u ne tako dalekoj budućnosti, mi ćemo biti ti koji će birati gdje ćete vi živjeti!

Srdačan pozdrav,

Roditelji