Hoćete li i vi poput velikog Lagerfelda isplanirati vlastiti odlazak?

Nakon što je preminuo modni mag Karl Lagerfeld špekuliralo se gdje će biti sahranjen i hoće li ceremonija ispraćaja biti društveni događaj godine. No kako se dizajner trudio biti veći od života, tako je i u smrti htio zadržati sve konce u svojim rukama.

Pogreba nije bilo. Prema detaljnim uputama koje je ostavio, njegovo tijelo je kremirano u Nanterreu, nedaleko Pariza. U krematorij su ga unijeli u jednostavnom crnom lakiranom lijesu, a ožalošćeni su također bili odjeveni u propisanu crninu.

Pepeo će mu, prema vlastitoj želji, biti rasuto na tajnom mjestu na kojem je rasuo prah svoje majke. Upute koje je ostavio za sobom toliko su detaljne da je čak odredio da se iz Chanelova izloga na Elizejskim poljanama makne sva odjeća. Umjesto nje, iza stakla je stavljen buket bijelih ruža sa stabljikama dugim najmanje 120 centimetara.

U uputama je predvidio i ponašanje prodavača prilikom primanja sućuti. Mogli su reći: “Hvala na sućuti” ili “Ovo je teško vrijeme za sve nas”. Sve ostalo, veliki Lagerfeld smatrao je neukusnim. Kako je ranije izjavio, nije se smatrao dijelom ovoga svijeta pa nije želio ni uobičajena naricanja i grandiozne ispraćaje.

Što je s običnim smrtnicima?

Treba li, dakle, planirati vlastiti odlazak? Treba, ako nam je to važno i ako će nas to učiniti mirnijima. No pri tome treba voditi računa o realnim mogućnostima i da time ne otežamo život onima koji će naše želje izvršiti.

Važno je, kažu pogrebnici, odrediti osobu koja će biti zadužena za organiziranje pogreba. Možete to učiniti javno – pred obitelji ili možete ostaviti pismo koje će se otvoriti u slučaju vaše smrti. Dakako, o postojanju tog pisma i mjestu gdje ste ga odložili također morate izvijestiti svoje najbliže.

Odredite i način na koji će biti zbrinuti vaši zemni ostaci. Kada umrete, obitelj i prijatelji će biti obuzeti tugom i možda će im vaše specificirane želje biti rasterećenje od odluka koje u tom trenutku nisu spremni donositi. Uglavnom, sve se svodi na tri opcije: pokop, kremiranje ili doniranje tijela. Također, valja odlučiti hoće li tijelo biti izloženo prije pogreba ili kremiranja.

Vjerski pogreb ili ne?

Iako se takvi razgovori smatraju neugodnima, porazgovarajte s obitelji i kažite im svoje želje. Objasnite im što ne dolazi u obzir, tko sve može izreći posljednji pozdrav i najvažnije – kakvu ceremoniju želite, ako je uopće želite. Vjerska uvjerenja rodbine često diktiraju kakav će ispraćaj biti, čak i kada preminuli nije bio vjernik. I o tomu jasno kažite svoj stav. Ako vam je važno, odaberite si i model lijesa kakav želite. Neki ljudi si čak pripreme i odjevnu kombinaciju u kojoj će zakoračiti u vječnost. I najbolje sve zapišite u pismu koje ćete ostaviti za sobom.

I bez pogrebne opreme, sve izrečeno košta. Stoga nije neobično da ljudi u zreloj životnoj dobi počnu štedjeti za svoj odlazak ili uplaćivati posmrtnu pripomoć. I to je tema o kojoj se nerado razgovara, jer živimo u društvu koje poriče smrt, pravi se kao da ona ne postoji.

Učinite li sve ove korake, vaša obitelj i prijatelji puno će lakše “odraditi” vaš odlazak. Jedino što im ostaje jest napisati vašu osmrtnicu i objaviti je u novinama. Ali, hej, nitko ne kaže da je ne možete i sami napisati! Na koncu, sami sebe najbolje poznajete, zar ne?