Afrička ljubičica – nekada je bila biljka iz ‘fine kuće’, a danas je dostupna svima

Jedna od onih sobnih biljaka koje nikada ne izlaze iz mode jest afrička ljubičica, među botaničarima znana kao Saintpaulia ionantha. Lako razmnožavanje, obilna cvatnja i bezbroj varijacija boja i punoće cvijeta, učinili su je najčešće uzgajanom vrstom u našim domovima.

Lako je dostupna i u trgovačkim centrima koji već razvijene i rascvjetale biljke tijekom cijele godine prodaju po cijeni od 10 do 20 kuna. Ranije se povezivala s majčinstvom pa je u nekim zemljama bila omiljeni dar za Majčin dan.

Nazvana je po barunu

Rod Saintpaulia broji 6-20 vrsta, ovisno kojoj taksonomiji ćete se prikloniti. Prirodno rastu u Tanzaniji, jugoistočnoj Keniji i istočnoj tropskoj Africi. Nazvan je prema barunu Walteru von Saint Paul-Illaireu (1860.–1940.), okružnom povjereniku provincije Tanga, koji je 1892. godine otkrio divlju afričku ljubičicu u Tanganjiki, današnjoj Tanzaniji.

Samo godinu dana kasnije, prvi je put i znanstveno opisana. Naime, barun je prikupio sjeme biljke i poslao ga je ocu koji je živio u Njemačkoj i amaterski se bavio botanikom. Tako je ova cvjetnica ušla u plemićke europske domove, a iz njih se proširila svijetom.

Ljupke rozete poput malih buketa

Biljka je visoka do 15 centimetara. Okrugli do ovalni listovi, dugi do 8,5 centimetara, raspoređeni su u prizemnu rozetu na peteljkama dugim do 10 centimetara. Dlakavi su i mesnati. Skupljeni u cvat, pojedinačni cvijetovi imaju promjer 2-3 centimetra. Divlje vrste mogu imati ljubičaste, purpurne, blijedo plave ili bijele cvijetove.

Pozicija i sunce

Obilje svijetla nužno je za raskošnu cvatnju, no jako podnevno sunce izazvat će ružne opekline na listovima. Ako je držite na južnom prozoru, staklo je nužno “zamutiti” mliječnom plastičnom folijom, agro-folijom ili sličnom tkaninom kako bi se svjetlo raspršilo, ali ne i zamračilo.  Na istočnoj ili zapadnoj poziciji dobro je također raspršiti izravne sunčane zrake.

Temperatura

Afrička ljubičica voli stabilnu sobnu temperaturu u rasponu 18-24°C. Iznimno je osjetljiva na nagla zahlađenja. Toliko je osjetljiva da će kapljice hladne vode, uslijed promjena na razini staničnih organela, prouzročiti svijetle ružne mrlje na listovima. S druge strane, pranje/tuširanje vodom sobne temperature ili blago toplijom (u toplom prostoru), ne bi trebalo ostaviti posljedice na zdravlje biljke.

Supstrat

Lagani komercijalni supstrat za lončanice s velikim udjelom treseta idealan je za afričke ljubičice. Važno je prilikom presađivanja izbjegavati sabijanje supstrata kako bi u njemu ostalo što više zraka. Afrička ljubičica voli kad joj je korijenu “tijesno” i idealan “dom” joj je lončić broj 11. (Otisnut je na dnu lončića i označava njegov promjer.)

Kada presađivati?

U principu, kada se jednom nađe u svom lončiću br. 11, biljku više ne treba presađivati. Vremenom će dobiti “dugi vrat”, no postoji tehnika kojom je možete pomladiti. Više saznajte ovdje.

Kako zalijevati?

Pravilo za zalijevanje afričkih ljubičica kaže: uvijek vlažno, nikad mokro. Zalijevajte mlakom ili vodom sobne temperature, najbolje u podložak. Kada supstrat “potegne” koliko može, izlijte višak iz podloška.

Kako prihranjivati?

Gnojivom za kućne cvjetnice od proljeća do jeseni. Prema uputama na pakiranju, pretežno jednom tjedno.

Kako potaknuti biljku na cvatnju?

Osim osiguravanja optimalnih uvjeta, neki uzgajivači odstranjuju vanjske listove rozete, posebice one koji “iskaču” i narušavaju njen savršeni kružni oblik. Potrebno je i odstranjivati i ocvale cvatove pažljivim čupanjem cvjetnih stapki. Ako ćete slijediti ove naputke, pravilo kaže: koliko starih cvjetnih stapki uklonite, odstranite i toliki broj vanjskih listova.

Kako razmnožavati?

Komercijalno se Saintpaulie razmnožavaju kulturom tkiva, laboratorijski. U kućnim uvjetima razmnožavamo ih izuzetno lako lisnim reznicama koje zakorijenimo u čaši s vodom.

Ili još bolje, sadnjom u male posudice (plastične čašice za kavu kojima smo obilno izbušili dno). U tom slučaju žiletom ili skalpelom prerežemo peteljku 3-4 cm ispod lista. Zabodemo je (sve do lista) u rahli supstrat koji nismo natisnuli. Postavimo sve u podložak s vodom da “potegne” koliko može. Izvadimo i lončić s reznicom zatvorimo u jednokratnu slastičarsku kutiju za kolače koja će nam glumiti staklenik (onakvu u kakvoj kupujemo gotove krempite ili šampite, vidi sliku). Stavimo na svijetlo i toplo mjesto, održavamo vlagu i čekamo da iz zemlje potjeraju mlade biljčice.

Nakon što dosegnu visinu oko 2 centimetra, možemo sve više i više prozračivati naš mali “staklenik”. Kada razviju 5-6 listića, pojedinačne biljke odvajamo od lista iz kojeg su izrasle i sadimo ih u zasebne čašice. Možemo ih još neko vrijeme držati u “stakleniku” kako bi se stabilizirale i počele rasti. Već razvijene biljke promjera 9-10 centimetara presađujemo u lončiće broj 11.