Rehabilitacija nakon moždanog udara neizostavan je dio
liječenja moždanog udara te o njoj i te kako ovise oporavak i težina
invaliditeta određenog neurološkog oštećenja. Kod pacijenta s akutnim moždanim
udarom potrebna je procjena prirode i ozbiljnosti neurološkog deficita te
prognoza na osnovi koje postavljamo ciljeve i rehabilitacijske zahtjeve za
oporavak slabosti. Oporavak nakon moždanog udara progresivan je, dinamičan,
ciljno orijentiran proces, usmjeren na omogućavanje optimalne fizičke,
kognitivne, emocionalne, komunikativne, socijalne i funkcionalne aktivnosti
osobe s oštećenjem.
Funkcionalni oporavak
Fizikalna rehabilitacija poboljšava funkcionalni oporavak
nakon moždanog udara i uključuje funkcionalni trening koji objedinjuje aktivne
i pasivne muskulo-skeletne, neurofiziološke i kardio-pulmonalne intervencije,
uključujući pritom i uporabu pomoćnih uređaja i modalitete.
Posebnu pažnju posvećujemo pacijentima s krvarenjem u mozgu,
pri čemu se preporučuje da se s mobilizacijom pacijenta u prva 24 sata od
početka moždanog udara bude oprezan i da se fizikalna terapija ograniči na
manje od 10 minuta. Funkcija oduzetih ruku i šaka može se poboljšati ograničeno
induciranom terapijom pokreta, čestim vježbanjem istih zadataka, mentalnom
vježbom, terapijom ogledalom, intervencijom za osjetilna oštećenja i virtualnom
stvarnosti. Ograničena terapija pokreta uključuje ograničavanje korištenja
zdrave ruke (npr. stavljanje rukavice na zdravu ruku pomoću oslabljene ruke) i
orijentira se na korištenje i vježbanje zadataka pomoću oslabljene ruke.
Robotom asistirane vježbe zadataka, trening ruku pomoću uređaja, mogu
poboljšati snagu i funkciju mišića oduzete ruke, ali je dokaz o kvaliteti
njihovog učinka, na temelju istraživanja, malen.
Kardio-respiratorni treninzi, koji uključuju hodanje,
poboljšavaju balans i brzinu hodanja, ali ne utječu značajnije na konačan
ishod, smrt ili ovisnost o drugoj osobi. Ergometar s opterećenjem ili bez njega
može poboljšati brzinu hoda i izdržljivost kod pacijenata koji su sposobni
hodati nakon moždanog udara. Za pacijente koji ne mogu hodati samostalno,
robotom asistirani treninzi, kombinirani s fizikalnom terapijom, mogu znatno
poboljšati izglede za budući samostalan hod.
Terapija glazbom, botulin, neurostimulacija
Ritmična audiostimulacija (odnosno glazbena terapija) može
također poboljšati hod kod pacijenata nakon moždanog udara, dok primjenom
intramuskularne injekcije botulinom tipa A smanjujemo lokalnu mišićnu napetost
i bol uzrokovanu ukočenošću i tri mjeseca nakon moždanog udara. Neuromuskularna
električna stimulacija također smanjuje ukočenost i poboljšava opseg pokreta
nakon moždanog udara.
Kako su jedna od posljedica moždanog udara smetnje govora te
otežan govor, jezična i govorna terapija poboljšava funkcionalnu komunikaciju u
usporedbi s pacijentima koji nisu imali jezičnu i govornu terapiju, ali je njen
učinak neusporediv u odnosu na socijalnu podršku.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da u rehabilitaciji
nakon moždanog udara direktna i trenutna transkranijalna stimulacija, čini se,
ne poboljšava funkcionalnu komunikaciju, jezične sposobnosti ili kogniciju.
Kognitivna rehabilitacija nije se pokazala učinkovitom u poboljšanju poremećaja
pažnje, poremećaja izvršenja naredbe i prostornog zanemarivanja, a nedovoljno
je dokaza o efikasnosti bilo koje intervencije koja bi spriječila ili liječila
kronični umor kod moždanog udara.
Što se tiče primjene lijekova nakon moždanog udara, malo je
dokaza da neurotrofički lijekovi, poput cerebrolzina i selektivnog inhibitora
ponovne pohrane serotonina, mogu poboljšati neurološki oporavak nakon moždanog
udara, no dobiveni su rezultati neuvjerljivi i na njima se temelje buduća
istraživanja.
Značaj podrške
Veliku ulogu imaju utjecaj medicinskog i nemedicinskog
osoblja, rana podrška i intervencija educiranog medicinskog osoblja te rad
koordiniranih timova, čime se mogu smanjiti dužina bolničkog liječenja, broj
institucijaliziranih osoba te broj starijih osoba s moždanim udarom koje bi
bile ovisne o drugoj osobi, osobito kod blažeg ili srednje jakog oštećenja.
Osobe koje su preživjele moždani udar i njihovi njegovatelji mogli bi biti potaknuti da se uključe u lokalne grupe i organizacije koje pomažu takvim osobama. Podrška i savjeti organizacija pacijenata, njegovatelja i njihovih obitelji mogu smanjiti socijalnu izolaciju i depresiju i na taj način poboljšati kvalitetu života. (dr.sc. David Bonifačić, Narodni zdravstveni list)
