“Veljača je tradicionalno mjesec kada najviše posla imaju poreznici. Naime, 31. siječnja je bio posljednji rok za prijavu ukupnih prihoda koji su redovnim poslom i dopunskom djelatnošću ostvareni u toku prošle godine”, pisao je 1989. godine TOP problematizirajući skrivene identitete i strukturu navodnih jugobogataša. Kratak prilog prenosimo u nastavku.
Iako svi podaci u općinskim i gradskim upravama prihoda još
nisu do kraja sređeni, već sada se sa sigurnošću može primijetiti da se
dosadašnja slika profila yu-bogataša ponovila i u 1988. godini.
Naime, uvjerljivo najveće prihode prijavljivali su privatni ugostitelji, pjevači i skladatelji narodne muzike, trgovački putnici, predstavnici stranih firmi, nogometaši, te poneki likovni umjetnici, novinari i sveučilišni profesori. Političara na top listama najbogatijih Jugoslavena po svemu sudeći – nema.
Inače porezna osnovica nije jednaka za cijelu Jugoslaviju. Ona
se izračunava po slijedećoj formuli: prosječni osobni dohodak (u republici)
puta tri. Tako je najveća porezna osnovica u zemlji u Ljubljani i iznosi 28
milijuna dinara. Tu je najveći prihod, u iznosu od 77 milijuna dinara, prijavio
akademski kipar.
U Beogradu je rekorder pjevač narodne muzike koji je
prijavio zaradu od 142 milijuna dinara. U Zagrebu – trgovački predstavnik sa 61
milijunom dinara. Govorimo, naravno, o novim dinarima.
No, apsolutni rekorder je jedan privatni ugostitelj iz
Skoplja. On je prijavio da je u 1988. godini ostvario zaradu od 171 milijun
dinara, odnosno 17,1 starih milijardi dinara. Imena najbogatijih Jugoslavena se
međutim, čuvaju u najstrožoj konspiraciji – TOP pita zašto?
/autor: V. Krulčić / TOP, 1989. / Yugopapir/
