Dolly Parton: Dobar izgled zahvaljujem dobroj rasvjeti, liječnicima i šminki

Legendarna pjevačica Dolly Parton (73) dala je intervju BBC-u te otvoreno progovorila o tome kako ozbiljno shvaća svoju glazbu, o problemima s kojima se mladi danas susreću te o izazovima s kojima se suočila u svojoj bogatoj karijeri.

“Mislim da godinama ljudi nisu moju glazbu shvaćali onako ozbiljno kao što sam je ja shvaćala jer uvijek izgledam malo pretjerano. No naprosto se osjećam ugodnije izgledajući tako kako izgledam. Vjerujem da ljudi jako dugo nisu znali kako ozbiljno pristupam svom radu, pogotovo skladanju i pisanju pjesama jer to je ono što volim raditi. Žene bi trebale biti prepoznate, cijenjene i poštovane radi onoga što rade. A i sami sebe bismo trebali cijeniti i poštovati. No najviše od svega mislim da ljude treba cijeniti zbog njihovog rada”, izjavila je pjevačica.

“Ako netko nije bio fer prema vama, to treba otvoreno reći. Imala sam sreće da sam bila s puno više dobrih muškaraca nego loših. Odrasla sam u obitelji s puno braće, ujaka i stričeva tako da razumijem mušku prirodu. Po tome sam možda sretnija od mnogih žena.”

“Bilo tko može imati izgled filmske zvijezde i zabrinuta sam za mlade djevojke i njihov imidž. To uzrokuje mnoge probleme, čak i depresiju, ovisnost i samoubojstva jer se mladi ugledaju na slavne i misle da moraju također biti takvi. Glorificiramo slavne osobe, gledamo na njih kao na bogove. To me brine. Ljudima bi se trebalo dozvoliti da budu to što jesu i da budu prihvaćeni zbog toga”, kaže Dolly.

Kako održavate svoj izgled? Provodite li puno vremena u teretani?

“Ma ne! Ja sam zapravo lijena. Ljudi me pitaju kako održavam mladolik izgled, a ja im kažem da je to do dobre rasvjete, dobrih doktora i dobre šminke.”

Mislite li da je u Americi trenutno posebno teško ljudima koji čine vašu obožavateljsku bazu? Društvo se mijenja, mislite li da je ljudima teško ići ukorak s tim promjenama?

“Mislim da živimo u ludom vremenu i da je svugdje na svijetu teško. Stalno na televiziji gledamo o problemima s kojima se susrećemo. Mislim da su vremena teška, ali i da će se popraviti. Ja uvijek nastojim popraviti sebe. Ako ne možete promijeniti svijet, ali ako promijenimo sebe i stvari oko sebe, stanje će se možda popraviti. Da se svi potrude samo malo više i malo više počnu paziti na druge, i da svi skupa prestanemo zanovijetati i žaliti se i biti ogorčeni, i da pokušamo raditi zajedno, sveukupna situacija na svijetu bi bila puno bolja. No tko zna hoće li se to ikada dogoditi. U međuvremenu mogu pokušati biti najbolja verzija sebe i donijeti malo svjetla na ovaj svijet. Pokušati podići ljude, pisati dobre pjesme, imati dobru osobnost i stav. I zabavljati se. Imati smisla za humor. Sam bog zna da nam to treba!”

Prije nekoliko godina nastupili ste na festivalu u Glastonburyju. Kakvo je to bilo iskustvo za vas? Jeste li poput mnogih drugih zaglavili u blatu?

“Pa bilo je blata. Rekli su nam da se očekuje kiša i da će ljudi biti u blatu. No svejedno bilo je nevjerojatno vidjeti tu gomilu ljudi. Nikad nisam vidjela toliko ljudi na jednom mjestu. To je bila najveća publika pred kojom sam ikada svirala.”

Možete li nam prepričati onu anegdotu kad vam je otac dao pištolj?

“Doista mi je dao!”

Jeste li ikada zaprijetili kome s tim pištoljem?

“Pa zapravo jesam. Bilo je to prije mnogo godina. Kad sam prvi put odlazila od kuće, tata mi je dao taj mali pištolj i rekao da ga ne koristim ako ne moram, no da ga svakako upotrijebim ako mi život bude u opasnosti. Godinama sam nosila uz sebe taj mali pištolj kad sam otišla s prijateljicom u New York. Nas dvije nikad prije nismo bile u tako velikom gradu. Slučajno smo završile u četvrti gdje je bilo puno prostitutki. I naravno, s obzirom da sam izgledala tako kako sam izgledala, kao prava kaubojka… Kažu da se prostitutke uvijek drže u paru radi sigurnosti, pa smo tako ja i moja prijateljica stalno bile zajedno. Stalno je dolazio taj jedan muškarac koji me nije puštao na miru, trežio je da odem s njim ili da ga poljubim ili štogod. Kad se približim toj granici, naglo se pretvorim iz koke u pijetla. Uperila sam u njega pištolj i rekla mu da je gotov ako mi se još jednom približi.”