Vijesti
Prošla Kolinda s kolačima, siromaštvo umirovljenika je ostalo
Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina – jer samo ih toliko uspijeva dobiti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla provesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune – što je hrvatska linija siromaštva.
“Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom”, piše u uvodniku najnovijeg Glasa umirovljenika predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović.
No, nisu umirovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: “Polako, korak po korak!” Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.
Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno požaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su “nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle”. Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno – da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.
I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li mirovine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast malih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?
I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, humano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je isprva bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije platila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: “Ako nemate za kruh, jedite kolače!”
Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao prirodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.
Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina – jer samo ih toliko uspijeva dobiti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla provesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune – što je hrvatska linija siromaštva.
Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umirovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: “Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite.”
Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Podsjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom “Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama”. Uskoro su branitelji dobili bitno povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: “Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi.” I donijela je tortu. Hvala, draga Kolinda, na torti. (Jasna A. Petrović, Glas umirovljenika)