Zakon nas obvezuje na brigu o ostarjelima i nemoćnima. Nebriga se kažnjava novčanom i zatvorskom kaznom. Oni koji taj teret brige svakodnevno žive, u nastojanjima da ispune, sve silne obveze, ne žive vlastite živote. Jer u toj ulozi obično su sami, gotovo bez ikakve pomoći države, javlja Hrvatska televizija.
“Moji roditelji imaju samo mene. Imam 39 godina, tata ima 78, a mama 71. Nemam ni brata ni sestra pa smo zato nas troje jedna mala obitelj i jako smo okrenuti jedni na druge”, govori Andrijana Kadoić. Andrijaninu ocu prije tri mjeseca dijagnosticirana je demencija, majka je teško pokretna i sve su više ovisni o tuđoj pomoći.
“U biti, bez mene oni ne idu nikuda. Znači, ukoliko ja ne mogu oni su doma”, ističe Andrijana. Sa suprugom živi u podstanarskom stanu. Radi kao
farmaceutski tehničar u ljekarni i unatoč tomu što bi se htjela potpuno
posvetiti roditeljima, ne može. Radi u smjenama i jedva stiže na dvije adrese.
Odnedavno je Zakon u Hrvatskoj obvezao djecu na brigu o ostarjelim roditeljima. Nebriga se kažnjava s 10.000 kuna ili zatvorskom kaznom u trajanju od 45 dana. “Kad je osoba u srednjoj fazi Alzheimerove bolesti,vi već morate imati skrb 24 sata. Koje dijete to može preuzeti uz sve svoje radne i ostale obiteljske obaveze. Tu je apsurdnost ovog zakona”, govori za
Hrvatsku televiziju Tajana Dajčić, tajnica Hrvatske udruge za Alzheiemerovu bolest.
“Druga apsurdnost tog zakona je u tome što djeca ne mogu dobiti status njegovatelja po Zakonu o socijalnoj skrbi. 2017. godine je izašao novi dodatak, da se osobama koje brinu o osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti ili drugih demencija, osigurava status njegovatelja, ali samo supružnicima i samo do 65. godine života. Ne osigurava se status njegovatelja djeci, a u velikom broju slučajeva imamo da djeca brinu o svom oboljelom roditelju”, rekla je Dajčić i dodala kako djeca ne mogu dobiti novčanu pomoć koja iznosi 2,5 tisuća kuna.
Isti taj Zakon koji ih obvezuje na skrb o roditeljima ni u čemu im ne pomaže. Djeca koja se brinu za nemoćne i bolesne roditelje nemaju pravo na slobodne dane ni na bolovanje.
“Mislim, kako sa roditeljem kojemu treba 24 sata njege i skrbi, a vi radite, morate spavat da biste mogli raditi, morate otići na posao da bi mogli dobiti plaću kako bi mogli nekako skrbiti o njima. Znači to je sve jedna bezizlazna situacija”, govori Adrijana.
“Ono što je činjenica u Hrvatskoj, je to da smo prije dvije godine u predizbornim kampanjama slušali da je 100 tisuća mladih otišlo iz Hrvatske. Zaboravili smo tom prilikom reći da je 200 tisuća njihovih roditelja ostalo u Hrvatskoj o kojima se netko treba brinuti2, rekla je Dajčić.
Adrijana se opravdano boji za sigurnost roditelja. Bilo što da se dogodi, njezina je odgovornost. Njezini roditelji zajedno imaju 4, 5 tisuća kuna mirovine. Nedovoljno za bilo kakav smještaj. “Vrtite se oko toga da stalno o tome razmišljate i da stalno hodate u nekom začaranom krugu iz kojeg ne vidite rješenje”, govori.
Sve je više starih i nemoćnih, oboljelih, dementnih. A u glavnom gradu Hrvatske svega je 50 kreveta za dementne. Smještaj na tim odjelima se plaća od 7 do 8 tisuća kuna. “Ja i suprug smo znali večerima i večerima pričati kako ćemo, što ćemo i nikada ne dođemo do nekog pametnog rješenja. Jednostavno nemate ga. Ne znam kakav bi posao čovjek trebao raditi da može 7- 8 tisuća plaćati dom”, rekla je Adrijana i istaknula je u Hrvatskoj odnos prema starim i bolesnim osobama loš.
“Teško je. Zna biti dana kad ste očajni, kad dođete do toga da plačete od jada jer ne znate što bi, ne znate kud bi, gdje vam se sve čini bezizlazno. Jedna bezizlazna situacija, a imate potrebu, imate obavezu, brinut se za svoje roditelje”, naglasila je Adrijana.
