Na spomen riječi “udomljavanje”, najčešće se misli na potrebu pružanja adekvatne skrbi djeci, no isti pojam se koristi i za pružanje skrbi odraslim, napose starijim osobama. Iako to nije najuvrježeniji oblik smještaja, jer su domovi umirovljenika mnogo traženiji među populacijom treće životne dobi, u Hrvatskoj postoji velik broj obitelji koji se bavi isključivo udomljavanjem starijih osoba, piše Glas umirovljenika.
Prema registrima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ukupno su u udomiteljske obitelji smještene 6.393 osobe, od čega je 2.411 starijih od 65 godina, što čini 37,7 posto udjela. Oni su bili smješteni u 1.474 udomiteljske obitelji za odrasle i starije osobe, koje čine 50,7 posto od ukupnog broja svih udomiteljskih obitelji u RH.
“Udomiteljstvo je oblik pružanja socijalne usluge smještaja djetetu ili odrasloj osobi koju pruža udomitelj sa svojom obitelji ili udomitelj koji živi sam. Socijalna usluga smještaja u udomiteljsku obitelj osigurava se odredbama Zakona o socijalnoj skrbi sukladno kojem se socijalna usluga smještaja može pružati kao privremeni ili dugotrajni smještaj”, kažu u MDOMSP-u.
Nove odredbe na snazi
No, ovo područje skrbi regulira i Zakon o udomiteljstvu, čija je nova verzija na snazi od 1. siječnja 2019. Njime je propisano da udomiteljske obitelji pružaju udomiteljsku skrb ili djeci ili odraslim osobama, osim u slučajevima propisanim Zakonom te svi udomitelji koji pružaju skrb odraslim osobama mogu isto pružiti i starijim osobama.
Dugotrajni smještaj se priznaje korisnicima kojima je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba, odnosno osobama s invaliditetom tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, ovisno o dobi, vrsti i stupnju oštećenja i to kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucionalnih usluga, kao i osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način. Duljina trajanja takvog smještaja ovisi o potrebama korisnika i rasporedu udomiteljskih obitelji.
Oni koji su potpisali ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te ugovornu zajednicu života nemaju pravo na dugotrajni smještaj. Takve osobe se ne evidentiraju kao osobe za koje skrbi udomitelj.
Iz Ministarstva potvrđuju da se “radi zaštite korisnika i onemogućavanja manipulacije njihovim nekretninama uslijed njihovog narušenog zdravstvenog stanja ili druge teške životne situacije zabranjuje da pravna osoba ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika”, a isto ne smiju potpisati niti srodnici do drugog stupnja, bračni i životni partneri udomljene osobe i udomitelja. Svi takvi ugovori se smatraju ništavnima.
Privremeni smještaj u kriznim situacijama traje najviše šest mjeseci i priznaje se odraslim osobama kojima je ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti ili socijalne isključenosti.
Udomiteljstvo kao zanimanje
Novim odredbama Zakona, udomiteljstvo je postalo i zanimanje, kojeg može obavljati osoba koja nije u radnom odnosu, ne obavlja samostalnu registriranu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja ili drugu samostalnu djelatnost i koja je najmanje šest mjeseci pružala uslugu kao tradicionalni udomitelj, pruža uslugu smještaja za četvero odraslih korisnika istodobno, ima prebivalište na području jedinice područne (regionalne) samouprave, za koju je mrežom socijalnih usluga utvrđena potreba za obavljanjem udomiteljstva kao zanimanja i koja je izabrana od strane Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja.
Također, udomitelj ili član obitelji udomitelja moraju imati vlastita sredstva za uzdržavanje i to za 70 posto viša od zajamčene minimalne naknade, odnosno najmanje 1.564 kune za udomitelja samca ili 816 kuna za svakog člana obitelji udomitelja.
“Također je osigurana mogućnost obavljanja udomiteljstva kao zanimanja nezaposlenim udomiteljima kojima se po prvi puta uz naknadu osiguravaju i doprinosi za obvezna osiguranja. Kako bi se postigao veći stupanj kvalitete planiran je veći opseg ciljanih edukacija, kao i veći stupanj podrške u koju će biti uključeni centri za socijalnu skrb i pružatelji socijalnih usluga čime će se osnažiti udomiteljske obitelji u svrhu unapređenja kvalitete ove usluge”, kažu u MDOMSP-u.
Sve kriterije provjerava Centar za socijalnu skrb, koji odlučuje i o tome ima li netko pravo na udomiteljsku skrb ili nema. U njihovoj nadležnosti je praćenje pružanja usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji, a samim time i eventualnih zlouporaba, zanemarivanja ili nasilja nad korisnicima. Takve slučajeve po prijavi provjeravaju viši inspektori MDOMSP-a, koji donose rješenje o otklanjanju nepravilnosti u određenom roku. A ako udomitelj ne postupi po naređenim mjerama, inspektori će obavijestiti nadležni CZSS da preispita dozvolu za obavljanje udomiteljstva. Ako inspektor posumnja da je počinjen prekršaj ili kazneno djelo, može podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog ili kaznenog postupka.
Konačno je krenulo! Mogućnost profesionalizacije udomiteljstva će ojačati interes za otvaranje novih radnih mjesta u sektoru socijalnih usluga, ali prije svega i povećanje kapaciteta za smještaj starijih osoba u uvjetima izostanka sustava hospicija i vrlo slabe palijativne skrbi. Ono što je i dalje upitno jest kapacitet nadzora, jer na razini Hrvatske postoji samo deset socijalnih inspektora, a legalnih i ilegalnih smještaja na desetke tisuća. (Milan Dalmacija, Glas umirovljenika)