Nema predaje

Tri priče o alkoholizmu: Stariji piju iz navike ili usamljenosti

Uz čašicu se nazdravlja toke rođenom djetetu, uz čašicu se oprašta od dragog pokojnika. Alkohol je društveno prihvatljiv i zato je prave razmjere alkoholizma teško utvrditi. I sve više starijih osoba pije, a ako to ne čine iz navike ili zbog društva, onda u alkoholu utapaju svoju usamljenost.

Objavljeno

prije 6 godina

|

Ni jedna priča o alkoholizmu nije lijepa i rijetko koja ima sretan završetak. U pričama o alkoholizmu žrtve su svi – bračni partneri alkoholičara, djeca, obitelj, prijatelji, pa i sam alkoholičar.

Tri priče o alkoholizmu

Moj muž je puno pio. To je oduvijek tako. Znala sam ja da on pije, a ja sam, kad sam se udavala za njega, mislila da će to prestati. Njega je zapravo u alkoholičara pretvorila njegova obitelj. Rodio se kao peto dijete: prvi sin nakon četiri kćeri u kući bogatog vlasnika pilane. Oduvijek su ga nutkali, još kao i malog. Ponekad bi pio više, ponekad manje, ali čaša ili flaša su uvijek bile uz njega. Nakon rođenja djece postao je i nasilan. Uglavnom su to bile uvrede, rijetko kad bi me udario. No kad su djeca odrasla i odselila, često bi me znao udariti. I to uvijek kad bi bio pijan. Kad bi se otrijeznio, bilo bi mu žao pa bi mi se ispričavao. No kad bi bio pijan, bolje je bilo ne stati mu na put.

Ponekad je bilo tako grozno da sam morala otići od kuće. Jednom sam se sklonila kod susjede, a jednom su mi djeca čak iznajmila malu garsonijeru u Zagrebu blizu njih. Onda je zvao i molio me da se vratim. Rekao je da će se promijeniti. I stvarno se promijenio ali to nije dugo trajao. Opet se jedne večeri vratio kući pijan i istukao me. Otišla sam kod susjede i zvala policiju, ali oni vam tu ne mogu baš puno napraviti. Morao bi me baš jako istući da završim u bolnici pa da oni mogu reagirati. Muž je umro prošle godine od ciroze jetre. Mislila sam da će mi laknuti nakon njegove smrti ali nije mi lakše. Žao mi je što nikada nismo mogli normalno živjeti, a sada, kad njega više nema, znam da se to više nikada neće dogoditi. Dragica (56), Daruvar

Kad god bi me tata nekuda vodio, uvijek smo završili u birtiji. Išli bi u kino, a on bi otišao nešto popiti i prije i poslije filma. Ponekad bi negdje krenuli, usput svratili do birtije pa tamo i ostali. Kad sam bio jako mali nisam na to obraćao pozornost jer mi je to bilo normalno. No kad sam malo narastao, shvatio sam da samo moj tata toliko puno pije i da samo ja provodim puno vremena po raznim gostionama. Sjećam se da me jednom pokupio poslije škole i odveo u birtiju. On je s društvom pio na šanku, a meni je rekao da za stolom pišem zadaću. Na kraju je mama došla po nas. Mene je odvela kući, a on se nije dao nego je ostao do fajrunta.

Ja i moje dvije sestre često smo znale ići i tražiti ga po mjestu. Zapravo, nije to bilo baš neko traženje jer smo točno znali gdje ćemo ga naći – za nekim šankom. Mama ga je jednom uspjela nagovoriti da se ide liječiti i stvarno je otišao u Zagreb u Vinogradsku bolnicu jer mu je zaprijetila da će otići od njega i odvesti mene i sestre. Tih par mjeseci što nije pio su bili odlični, no to nažalost nije dugo trajalo. Opet je počeo piti. Mama je prije nekoliko godina umrla od raka, a ja i sestre smo odselili. Tata još uvijek živi u Novskoj i ne trijezni se. Ne znam koliko će još tako izdržati. Tomislav (36), Novska

Mama je počela piti kad je tata obolio. Dobio je moždani udar i ostao nepokretan pa ga je ona pazila. To je bilo stvarno strašno. Morala ga je hraniti i kupati i presvlačiti. Kao malo dijete. To je trajalo sedam godina. Pretpostavljam da je mama zato počela piti, no to je skrivala od nas. Sestra i ja smo primijetile da se nešto čudno događa kad bismo je zvali, a ona se nije javljala i poslije nam rekla da je spavala. Kad bi joj došli u posjet, znala je biti neobično vesela i petljao joj se jezik. Onda ju je sestra pitala je li nešto popila, no ona je kao iz topa odgovorila da nije. A vidjelo se na njoj da je pod gasom. Sestra je pretražila čitavu kuću i pobacala sav alkohol koji je pronašla, a kad je sljedeći put došla našla je bocu vina u košari s vešem za pranje. Kad je nakon sedam godina tata umro, i mama je ubrzo otišla za njim. Sahranili smo mamu i tatu iste godine. Mihaela (55), Zagreb

Alkohol je društveno prihvatljiv i u tome je problem

Koliki je točan broj alkoholičara u Hrvatskoj, nitko ne može sa sigurnošću reći. Barata se brojkom od oko 300.000, no pretpostavlja se da je stvarna brojka i puno veća od toga. Problem je i to što nema registra ovisnika o alkoholu pa dok registar registriranih ovisnika o drogama postoji, registar alkoholičara ne postoji iako ga je stručnjak svjetskoga glasa, prof. dr. Vladimir Hudolin, pokušao pokrenuti još 1965. godine.

Problem je i u tome što je alkohol društveno prihvatljiv. Dapače, vezan je uz mnoge običaje i tradicije pa nerijetko osobe koje imaju problem s prekomjernim pijenjem prođu nezapaženo jer piju – svi. A baš je društveno pijenje, kao i konzumacija alkohola da bi se ublažila neka stresna stanja ili psihičke tegobe, najčešći razlog zašto ljudi posežu za čašicom.

Alkohol uzrokuje niz bolesti

U kojoj god da se dobi javio, alkoholizam je velik problem. No posebno su osjetljive osobe starije dobi jer njihovo tijelo više nije u stanju procesuirati alkohol tako učinkovito kao mlađe. Alkoholizam je bolest koja razara gotovo sve organe pri čemu najviše stradavaju jetra, gušterača i želudac. Pijenje previše alkohola, kroz duži vremenski period, može dovesti i do nastanka nekih vrsta raka (usta, grla, jednjaka, jetre, dojke, debelog crijeva), oštećenja mozga te pogoršavanja stanja poput osteoporoze, dijabetese, visokog krvnog tlaka i čira na želucu. Učestalo konzumiranje alkohola u većim količinama djeluje posebno negativno na srce i krvne žile te povećava rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Istraživanja su pokazala da su krvne žile alkoholičara u prosjeku deset godina starije od biološke starosti te osobe.

Zašto stari piju?

Ako učestalo pijenje alkohola nije navika koju imaju iz mladosti, starije osobe piju kako bi ublažile neki šokantan ili tragičan događaj poput smrti bliske osobe ili zbog depresije i usamljenosti. Upravo ovo potonje, prava je epidemija među starijom populacijom. Odlazak u mirovinu znači i prestanak svakodnevnog druženja s kolegama, osamostaljivanje djece i njihov odlazak iz roditeljskog doma znači i praznu kuću, a smrt bračnog druga znači kraj veze koje je u mnogo slučajeva trajala veći dio života. Tu su onda još bolesti te besparica koje, svaka na svoj način, onemogućuju kretanje i druženje s ljudima.

Ima li pomoći?

Ako osoba sama primijeti da ima problem s alkoholom i odluči poduzeti nešto u vezi s time, to je već pola obavljenog posla. No najčešće se takve stvari ne događaju već problema s alkoholom prve postanu svjesne osobe iz alkoholičarove okoline. Ponekad može pomoći otvoren razgovor i davanje do znanja da osoba nije sama te da se ima kome obratiti. No češće takva intervencija neće uroditi plodom. Ustanovite li da netko u vašoj okolini ima problem s alkoholom, najbolje je kontaktirati stručnjaka (liječnika opće prakse, psihologa ili psihijatra) koji može pomoći savjetom o tome kako pristupiti osobi koja ima problem, a da to ne rezultira njezinim zatvaranjem i odbijanjem pomoći.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 
Sve o temi:
Exit mobile version