Mozaik

Evo zašto mislimo da i Hercegovcima treba omogućiti udomljavanje djece

To što nekom neka zajednica nije ‘prirodna ili lijepa’, ne znači da nije kvalitetna i da djeca koja žive u njoj nisu podržana i sretna. Djeca, općenito, lakše preskaču predrasude od odraslih ljudi. Otpor je nastao samo na želji da se određenoj manjinskoj skupini uskrate prava koja ima većina. I tu počinje i završava svaka rasprava.

Objavljeno

|

Prividno neslaganje između vladajućeg HDZ-a i partnerskog HNS-a oko Zakona o udomiteljstvu potaknulo je još jednu javnu raspravu tijekom koje baš svatko ima pravo reći nešto o onome što ga se, zapravo, ne tiče. Postavila su se brojna pitanja od stabilnosti i zdravlju istospolnih životnih partnera i njihovim kapacitetima za brigu o djeci koju su, gle čuda, u najvećem broju slučajeva napustili i na brigu društva predali upravo heteroseksualni roditelji.

Možda je najlicemjerniju interpretaciju protivljenja omogućavanju udomljavanja djece istospolnim partnerima ponudio čelnik Mosta Božo Petrov. “Mislim da je dovoljna stigmatizacija to što djeca na kraju budu kod zamjenskih roditelja. Još onda dodatno jer niti homoseksualni parovi nisu toliko prihvaćeni u društvu. Zamislite onda stigmatizaciju te djece”, riječi su ovog psihijatra koji samo naizgled brine o djeci.

Ugađanje predrasudama, umjesto borbe protiv stigmatizacije

Petrov upravo priznaje da su istospolni partneri diskriminirani i pod krinkom brige za djecu, on ih želi dalje diskriminirati. On se ne bori za društvo u kojem će djeca iz svih obitelji i svih sustava skrbi biti prihvaćena, on se ne zalaže za društvo u kojem će svi ljudi biti vrednovani prema svojim kvalitetama – on podržava homofobe da budu homofobi pa čak i preko dječjih leđa. Petrov se poziva na predrasude koje društvo ima prema homoseksualcima i koristi iste te predrasude kao argument da bi im se priklonio.

Kako lagati djetetu?

foto: BigStock

Odrastanje je uvijek teško

No društvo je stigmatiziralo i druge skupine. Recimo, Hercegovce za koji za dobar dio građana nepravedno misli da su oličenje korupcije i rodijačkih veza. Često na našim Facebook stranicama uklanjamo tragove urbanog rasizma usmjerenog baš prema Hercegovcima. Europska komisija je u svibnju jasno upozorila i na golemu netrpeljivost prema Srbima, što je ranije potvrdio i Bilten Srpskog narodnog vijeća. Brojni su zapisi o napadima na Srbe i učenike Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu. Pa usprkos svemu nismo čuli zahtjeve da se udomljavanje onemogući Srbima, jer “nisu toliko prihvaćeni u društvu”. Poučeni razmišljanjem čelnika Mosta, a s obzirom na predrasude s kojima se susreću, pitamo se smiju li uopće i Hercegovci udomljavati djecu?

Djetinjstvo nije bajka, a djeca su svakodnevno izložena brojnim pritiscima i, slobodno recimo, poniženjima. Djeca su stigmatizirana zbog siromaštva, nacionalnosti, zbog toga što su im roditelji razvedeni, zbog toga što ih odgajaju samohrane majke, zbog toga što ne idu na vjeronauk pa ih njihovi kolege crtaju kao “one koje treba privesti Isusu”. Odrastanje je teško i tijekom njega nosimo se s brojnim nepravdama. Ali možemo se nositi s problemima upravo zahvaljujući stabilnoj zajednici u kojoj odrastamo uz podršku i ljubav, ma kako definirana ta zajednica bila.

Tko je Željka Markić?

Željka Markić (foto: MojeVrijeme.hr)

Heteroseksualci ne žele udomiti svu djecu…

Udarajući na istospolne životne partnere, oglasila se i udruga Željke Markić “U ime obitelji”. Ističu kako je u najboljem interesu svakog djeteta da odrasta uz biološkog oca i majku, a ako to nije moguće, u zajednici koja je najsličnija onoj “u kojoj dijete i dolazi na svijet”. No istina je da ne može svako dijete živjeti u zajednici sličnoj onoj u kojoj je došlo na svijet. Neka djeca nisu na svijet došla u zajednicama, neke odgajaju bake pune ljubavi, tete, braća, sestre… i to nam je sasma prihvatljivo. Naivno je pomisliti da će baš svako dijete iz doma pronaći svoju idealne heteroseksualne udomitelje ili posvojitelje. Pogotovo ako su djeca starija ili bolesna. Ili, recimo, Romi.

Pri tome treba biti posve iskren pa priznati da je reguliranje udomljavanja samo korak prema posvojenju, što se čini logičnim napretkom. Upravo je 2011. godine američki Institut za posvajanje Evan B. Donaldson objavio da je 60% homoseksualnih posvojitelja spremno posvojiti dijete manjinske rase, što je posebno važno, jer se djeca drugačije boje kože duže zadržavaju u sustavu. Izračunali su i da su gejevi i lezbijke u 25% slučajeva posvajali djecu stariju od tri godine od kojih je više od polovicu imalo posebne potrebe. Pokazali su tako da istospolni partneri žele posvojiti i onu djecu koju ranije nije nitko želio, u čemu su vidjeli ogroman potencijal za djecu koja su zapela u udomiteljskom sustavu.

Seksualnost ne utječe na roditeljske kompetencije

Povodom oglašavanja udruge Željke Markić, oglasilo se 200 znanstvenika i stručnjaka, mahom psihologa i sociologa. U zajedničkom priopćenju zalažu se da se istospolnim partnerima omogući udomljavanje djece i ističu da nema značajnih razlika u rezultatima odgoja djece koja odrastaju u obiteljima s homoseksualnim ili heteroseksualnim roditeljima. Smatraju kako je u najboljem interesu djece i roditelja, kao i društva u cijelosti, priznati i prihvatiti raznovrsnost postojećih obiteljskih zajednica i odnosa u Hrvatskoj.

Također su demantirali navode “U ime obitelji“ prema kojima djeca iz istospolnih obitelji imaju manju šansu za završetak srednje škole, da su manje zdrava, da su siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima. “Dugogodišnja sveobuhvatna istraživanja do sada nisu uspjela dokazati da su LGBT osobe manje sposobne od osoba heteroseksualne orijentacije biti roditelji, kao niti da je psihosocijalni razvoj njihove djece ugrožen u odnosu na djecu heteroseksualnih roditelja”, stav je 200 domaćih stručnjaka.

Kako posvojiti dijete?

screenshot: Out with the Family

„Neka si rode svoju djecu“

Ako si žele, neka si rode svoju djecu – poruka je to koja je bezbroj puta ispisana na društvenim mrežama. I sasvim je ispravna, jer homoseksualci i lezbijke rađaju svoju djecu. I poput heteroseksualaca “koji rađaju svoju djecu”, žele udomljavati. Nažalost, neki zbog pritiska okoline žive u fiktivnim heteroseksualnim brakovima, jer društvo tolerira laž, ako ta laž ne kvari očekivanu sliku. Neki odgajaju djecu kao samohrani roditelji. Srećom, sve više ih živi sa svojim istospolnim partnerima i dogovorno dijele roditeljstvo, a djeca odrastaju u zajednici punoj ljubavi i brige, sve češće uz “dvije mame i dva tate“.

Vjerojatno znate za bar jedan takav slučaj. I ide im sasvim dobro. Kako smo već ranije napisali, ako ste zaista zabrinuti za dobrobit sve djece, a mislite da su homoseksualci grozni roditelji, što ćete učiniti za njihovu biološku djecu? Mislite li da im treba oduzeti djecu ili zakonski zabraniti roditeljstvo? Do kuda seže vaša “briga”?

No većina komentatora, koji su se usprotivili jednakosti kroz Zakon o udomiteljstvu, niti minutu života nije posvetila razmišljanju o tome da se prihvati udomiteljstva. Vatreni protivnici ne žele razmišljati ni o dominantnom stavu stručnjaka. To što nekom neka zajednica nije “prirodna”, ne znači da nije kvalitetna i da djeca koja žive u njoj nisu podržana i sretna. To što nekom neka zajednica nije “lijepa”, ne znači da njegovo mišljenje treba prihvatiti kao relevantno. Djeca, općenito, lakše od odraslih preskaču predrasude. Otpor je nastao samo na želji da se određenoj manjinskoj skupini uskrate prava koja ima većina. I tu počinje i završava svaka rasprava.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 
Exit mobile version