„Penzija mi je mala, režije su velike. Da nema boca ne znam da li bih imala svaki dan što za jesti“, priča gospođa Kata koja već nekoliko godina skupljanjem boca popunjava kućni budžet. „Ljudi često ostave boce za koje se dobije naknada pored kontejnera što je jako dobro jer onda ne moram kopati. Samo je problem što takve boce brzo pokupi netko drugi. Dosta je velika konkurencija među nama skupljačima’, kaže Kata uz gorak osmijeh.
Gospođa Kata je udovica i prima mirovinu od 2.200 kuna. Kad plati režije, ostane joj oko 1.000 ili 1.200 kuna što nije dovoljno za život. „Pomogne mi sin kad može, ali i on jedva krpa kraj s krajem. Ima dvoje djece, plaća kredit za stan, a žena mu ne radi. Ja radije onda ovako skupljam boce pa se nekako pokrpam, nego da njega molim za pomoć.“
U pučku kuhinju, zasad, još ne ide, ali joj puno pomogne odlazak u socijalnu samoposlugu gdje neke potrepštine poput ulja i brašna može dobiti besplatno. „Odem i na tržnicu nakon kraja radnog vremena jer se onda tamo može naći dosta besplatnog voća i povrća koje bi se inače bacilo. Općenito se puno hrane baca, to nije u redu“, kaže gospođa Kata.
Kata je samo jedna od čak milijun ljudi u Hrvatskoj koji žive u siromaštvu ili na njegovom rubu. Prije nekoliko dana i u Hrvatskoj je obilježen Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, a kako su upravo starije osobe u najvećem riziku od siromaštva, i Međunarodni je dan starijih osoba bio posvećen upravo siromaštvu.
Opasnost od prevare i zlostavljanja
Siromaštvo se, kako kažu u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb, promatra na različite načine „među kojima su nedostatak sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba i osiguranje egzistencije, nedostupnost ili ograničena mogućnost obrazovanja, beskućništvo, loši i neodgovarajući stambeni uvjeti. Siromaštvo je stanje deprivacije dohotka i drugih izvora, materijalnih, socijalnih i kulturnih, a utječe na zdravlje, zapošljavanje, učenje i poštovanje.“
U Hrvatskoj je više od milijun osoba starije od 60 godina, a kvaliteta njihovog života doseže tek 61. od ukupno 96 rangiranih mjesta na ljestvici Global Age Watcha. Istraživanje navodi i kako upravo Hrvatska ima najvišu stopu siromaštva starijih osoba u regiji. No pučka pravobraniteljica Lora Vidović ističe još jednu opasnost kojoj su naročito izložene siromašne osobe starije dobi:
„Nedostatak osnovnih sredstava za život stavlja starije osobe u rizik od svih oblika zlostavljanja, a u Hrvatskoj su posebno izražene prevare putem ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju kada stariji često ostaju i bez imovine i bez adekvatne skrbi.“
Blagdansko vrijeme potiče depresiju
U vrijeme blagdana, siromaštvo i usamljenost – dvije najveće boljke starijih osoba – naročito dolaze do izražaja. Psihijatrica Marijana Braš, predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, za Hinu objašnjava zašto je to tako: „Sa svih nas strana zasipaju slikama sretne obitelji za bogatim stolom, a mi u Hrvatskoj imamo mnogo siromašnih koji si ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe. U posebnom su riziku osobe koje žive same, daleko od članova obitelji, stanovnici velikih gradova koji nemaju puno prijatelja, siromašni i stariji sugrađani koji su izgubili životne partnere, oni koje su prekinuli emocionalne veze, nakon rastave braka ili smrti bliske osobe kojima će ovo biti prvi blagdani bez tih dragih osoba“, kaže doktorica Braš te dodaje da je naročito u blagdansko vrijeme potražnja za krevetima u psihijatrijskim klinikama. „Riječ o osobama koji žele za blagdane biti zaštićeni sigurnim okružjem bolnice kako ne bi bili sami kod kuće ili u nekakvim lošim okolnostima“, kaže doktorica Braš.
Što se može napraviti?
Sindikat umirovljenika Hrvatske iznio je niz od šest mjera koje bi mogle popraviti tešku financijsku situaciju brojnih starijih osoba u Hrvatskoj.
Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Da bi se zaustavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene).
Drugo, uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50% partnerove mirovine.
Treći prijedlog se odnosi na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se pretvorila u najnižu mirovinu. Izračun minimalne mirovine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45% minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku dodatnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kuna.
Četvrti prijedlog se odnosi na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. „nacionalna mirovina”). Predlaže se da se ona također veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30% bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada.
Peti prijedlog se odnosi na uvođenje novog cenzusa za dopunsko osiguranje, jer postojeći nije mijenjan od 2004. godine.
Šesti prijedlog odnosi se na pravo svih umirovljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.
