“Kao što danas svi idu kod zubara, tako će svi ići kod estetskog liječnika. Sad gotovo nemate žutih zubi ili sijede kose. Isto tako će bore jednog dana postati znak nehigijene.” Izjavio je to u razgovoru za jedan domaći portal liječnik Nikola Milojević, u tekstu predstavljen kao estetski liječnik. Na ovu skandaloznu izjavu reagirala je ugledna novinarka i predsjednica udruge “Žene 50+” Mladenka Šarić na portalu One nastupaju. Tekst, uz dopuštenje, prenosimo u cijelosti.
Estetski liječnik dr. Nikola Milojević vjerojatno nije bio baš koncentriran kad su mu kao malome roditelji, ili baka i djed, možda i svi zajedno, pokušali utuviti u glavu da je ponekad stvarno, ali stvarno potrebno dvaput razmisliti prije nego što nešto izgovoriš. Možda je bio zaljubljen u curicu iz susjedstva pa su mu te dosadne lekcije kroz jedno uho ušle, a kroz drugo odmah izašle. Jer, da se sjetio što su ga učili sigurno mu ne bi palo na pamet da prije nekoliko dana u jednome intervjuu izgovori da će vrlo skoro – bore biti odraz higijene. Tako kratka rečenica, a toliko arogancije i podcjenjivanja u njoj!
Dakle, tko bude u tom “vrlo skorom” vremenu, koje futuristički navješćuje čovjek koji živi od uštrcavanja pripravaka za peglanje bora u kožu lica, imao lice izbrazdano životom bolje da ne izlazi na ulicu bez vreće na glavi. Jer, te izdajničke bore na licu govorit će, valjda, svima da je na ulicu izašla ekstremno neuredna osoba, koja nimalo ne drži do sebe, možda se niti ne pere pa bi dobro bilo držati se podalje od tog smrada, A tko zna, k vragu, u tom “vrlo skorom” vremenu koje vizualizira dr. Milojević, te bi bore mogle biti i zarazne, pa s nekog neispeglanog lica skočiti na drugo, pomno ispeglano, izravnano, nategnuto, zamrznuto… Uh, uh, uh! Bit će to teška vremena u kojima će se borci poput rečenog liječnika morati žestoko boriti da prošire svijetom svoju revolucionarnu ideju higijene bez bora.
Teror mladosti napada žene, a zaobilazi muškarce
Rečenica koju je izgovorio dr. Milojević uklapa se u već dugo prisutan globalni trend nametanja ideje vječne mladosti. Iako dr. Milojević spominje oba spola, žrtve te histerične utrke za eliksirima i injekcijama mladosti u prvom su redu žene. I tako će biti još dugo. Muškarcima se taj ideal niti ne nameće na tako agresivan način kao ženama, a i oni su poput teflona kad je riječ o tim stvarima, na njih se to – ne lijepi. Kroz razne kampanje ženama se govori da moraju što dulje sačuvati mladost, da starost nije poželjna, da će ih zamijeniti mlađima, da starenje treba po svaku cijenu zaustaviti, da im je mladolik izgled ulaznica za sreću.
I danas svuda oko sebe vidimo žene koje izgledaju jednako. Imaju iste usne, iste bademaste oči, ista lica bez bora, zamrznuta čela, djevojački svježe kapke. Nema na njihovim licima bora “smijalica”, nema ni onih koje su se urezale u teškim vremenima. Nema na čelu onih tankih brazdi koje govore da su živjele, razmišljale, borile se, da su ono što jesu – iskusne, zrele žene sa svojim životnim pričama. Žalosno je gledati zategnuta lica zrelih žena koja kao da su uzeta s nekih lutki i nalijepljena na mekane, manje ili više zgužvane vratove, koji otkrivaju ono što ta lica panično žele sakriti. Hodaju okolo kao izvještačeni, operirani i injektirani kosturi, jer na mnogima nema ni grama masnog tkiva. Jer, i to je, valjda, odraz higijene. I to je sramota. Ako imaš malo masnog tkiva, znači da jedeš, žvačeš, mljackaš, znači i da ujutro ideš u zahod i… joooj, kako smrdi!
Zašto su žene postale robovi nametnutih očekivanja? Zašto žele falsificirati vlastiti život brisanjem svih tragova koji otkrivaju da su živjele? Zato što su im razni milojevići u medijima, u kozmetičkoj industriji, u estetskoj industriji, u modnoj industriji ubili samopouzdanje tezama o tome da su bore neka vrsta bolesti koje se što prije treba riješiti. Zato što im raznorazni tipovi stalno ponavljaju da nisu dovoljno dobre i da moraju biti bolje, da se moraju prilagoditi slici koja se u nekom trenutku nosi. Odavno je napušten kult duše, a svijet je osvojio kult tijela. Stvoreni su standardi koji diskreditiraju one koji im ne odgovaraju i ne žele im se prilagoditi.
Starenje nije kožna bolest
Da se razumijemo, nemam ništa protiv uljepšavanja, peglanja bora, botoksa, filera, mikrodermoabrazije… Nemam baš ništa protiv potrebe ljudi da malo uspore procese starenja, da još malo zadrže mladolikost. Zbog čega to ne bi učinili, ako mogu platiti i ako ih to veseli? No, duboko sam protiv stava koji diktira da to mora biti tako. Da će to uskoro biti pitanje higijene, kao što kaže dr. Milojević. Da će bore na licu biti neprihvatljive. Da će starost biti poput kožne bolesti koju treba skrivati da se ljudi ne bi zgražavali. Duboko sam protiv toga da se ljude mjeri po tzv. estetskim kriterijima i da se mladim djevojkama već sad usađuje ta nakaradna ideja da su bez odgovarajućeg tipa ljepote nedovoljno vrijedne i da će kako budu starjele vrijediti još manje jer će sa svakom godinom života ta ljepota blijedjeti i nestajati ako se na potrude na vrijeme da prevare – vrijeme.
I za kraj, što su te naše bore? One su znakovi da smo se u životu puno smijali, plakali, borili, voljeli, otkrivali se i skrivali. One su naš život. I ne želim da ikad dođe vrijeme u kojemu bi netko tko ih želi imati na svom licu bio prokazan kao neuredni primitivac koji ne drži do osnovne higijene. Ne želim da dođe vrijeme u kojemu ljudi neće znati o čemu govori prekrasna pjesma “Ljubim tvoje lijepe bore”, koju su pjevali Gabi i Arsen, i u kojoj su zauvijek zapisani stihovi:
Ljubim tvoje jer je tvoje,
jer smo skupa sve to prošli
Volim tvoje jer je moje,
jer smo skupa dovde došli…
Al’ od svega još najviše
ljubim tvoje lijepe bore
jer u njima dobro piše
sve što usne ne govore…
