Jedna od najvećih hrvatskih pjevačica s međunarodnom karijerom, Tereza Kesovija, rođena je 3. listopada 1938. godine u Dubrovniku, a na glazbenoj sceni je punih 60 godina.
Kako su sve priče o njoj ispričane, a za nabrajanje glazbenih uspjeha jednostavno nemamo vremena, izdvojili smo neke akcente iz Terezinih intervjua.
O ocu
Ja od toga mogu živjeti, od uspomena. A mnoge od njih su vezane uz Konavle. Uz Dubrovnik je vezan moj život u siromaštvu, ali život pun roditeljske ljubavi. Moj lijepi pape, radio je u gradskom Vodovodu, kopao kanale za položiti cijevi do Cavtata. Koljena su mu stradala. Mene bole koljena, ja kažem – pape hvala ti, od tebe sam naslijedila to. On je bio po kanalima, a ja sam vukla teške kofere po svim mogućim aerodromima po svijetu. Ali organizam ne oprašta, sve dolazi na naplatu jedan dan. (Dubrovački dnevnik, 2014.)
O majci
Teška tragedija je to, nedostaje mi ta nepoznata žena koja me donijela na svijet i nestala s njega. Da nema fotografija koje su mi dali dragi ljudi, jer su moje izgorjele u ratu, ne bih danas imala ni uspomenu na nju. (Jutarnji list, 2018.)
O prijateljstvu
Ja sam zadržala jedno divno, kolegijalno i prijateljsko druženje s Gabi Novak, koja je moja svijeća, kao i ja njoj. Često se čujemo, toliko često da više nije normalno. A često se i vidimo i onda je fenomenalna brbljaona, emotivna i opsežna toliko da sam predložila da jednu večer dođe i prespava kod mene kako bi cijelu noć klafrale. (Jutarnji list, 2017.)
O lažnom prijateljstvu
Uvijek iznova vjerujem da se u ljudima, ma kakvi god bili, krije i zrno dobrote pa zaboravljam na loše. Imala sam bezbroj tzv. prijatelja dok je bila raskoš, dok se moglo kupati u mom bazenu, blagovati za mojim stolom. Sve je tada bilo sjajno i svi su bili tu, ali kad je sve to nestalo, nekako su se ti ‘prijatelji’ raspršili. (24 sata, 2014.)
O životnoj energiji
To je nasljeđe. Uz sve te nedaće koje sam spomenula, dodajte još sve to i 55 godina karijere. I onda meni Đelo napiše pjesmu »“Još se srce umorilo nije“. Kažem ja njemu – srce nije, ali noge jesu. (Novi list, 2016.)
O nasljednici
Jedino kad bi me netko klonirao. Kao što je Barbara Streisand napravila sa psima. Ne, ne. Ne može se naći netko isti. (RTL, 2018.)
O estetskim operacijama
Nakon smrti moga brata 1974. moja producentica u Francuskoj pitala me hoću li nastaviti tugovati ili ću raditi. Rekla mi je da imam pravo tugovati, ali ako želim nastaviti raditi da moram nešto napraviti sa svojim licem. I to je bilo to. (Glorija, 2010.)
O godinama
One su za mene život, a život nije broj. (Story, 2018.)
O životu
„Non, je ne regrrete rien“, rekla bi velika Piaf u svojoj vječnoj pjesmi „Ne, ni za čim ne žalim“… Mislim da, bez lažne skromnosti, mogu slobodno reći da sam zadovoljna učinjenim. (Story, 2018.)