Smijeh često odzvanja domom Constance Jain (73) u Hamiltonu. Razlog tome vrlo često je njezina cimerica Tafadzwa Machipisa. “S Tafadzwom je vrlo lako. Puna je veselja i uvijek je zanima što ima novo kod mene”, kaže Constance. Njih dvije čine se vrlo povezane, kao da su prijateljice već dugi niz godina, iako se znaju tek 12 mjeseci i iako ih dijeli čak 46 godina dobne razlike. Tafadzwa je iz Zimbabvea, ima 27 godina i studira medicinu na Sveučilištu McMaster.
Dvije žene spojio je posebno osmišljen program stanovanja koji spaja studente i starije osobe koje žive same. Ideja je postala iznimno popularna u mnogim gradovima SAD-a, a stručnjaci kažu da je takav suživot iznimno koristan pogotovo za starije koji često pate od usamljenosti.
Ovaj međugeneracijski program stanovanja zove se „Symbiosis“ jer se temelji na uzajamnoj koristi, simbiotskom odnosu od koje obje strane profitiraju, kaže idejna začetnica programa, Soumeya Abed. “Program spaja studente koji traže povoljan smještaj i starije osobe koje imaju jednu slobodnu sobu u stanu ili kući i mogu studentu ponuditi malo podrške i društva”, kaže Abed.
Traži se najbolja kombinacija
Abed je na ovakvu ideju došla inspirirana vlastitim iskustvom kad je, zahvaljujući sličnom programu, prije desetak godina i sama kao studentica živjela s jednom umirovljenicom u Francuskoj. Naravno, prije nego student useli u dom nekog umirovljenika, provedu se iscrpne analize i testovi kako bi se osiguralo da si dvoje ljudi koji će dijeliti životni prostor odgovaraju.
Prije nego počnu predavanja, u konferencijskoj dvorani studentskog kampusa, Abed i njezin tim ispituju prijavljene studente o raznim temama koje uključuju njihove osobne navike, spremnost da pomognu oko kućanskih poslova i da uopće žive izvan kampusa. Što se starijih osoba tiče, oni moraju imati zasebnu sobu za studenta, osiguranje doma i zajedničke prostorije poput kupaonice i kuhinje. Također, ne smiju imati bilo kakve kognitivne poteškoće karakteristične za stariju dob.
Međugeneracijsko sustanarstvo započelo je kao pilot projekt prošle godine. Pristiglo je 40 prijava i deset studenata uselilo je sa starijim stanodavcima. Ove godine broj prijavljenih se povećao. Abed kaže da je za školsku godinu koja upravo kreće jedan međugeneracijski par već oformljen, no intervjui starijih osoba i studenata kojima nastava počinje nešto kasnije, i dalje traju.
Tafadzwi s početka priče toliko se svidio suživot s Constance da se prijavila ponovno i ove godine. “Ako nam je dobro, zašto to prekidati?”
Zajednički interesi i pokoja svađa
Constance svoju cimericu opisuje kao “vrlo intelektualno stimulirajuću”. No uz smiješak dodaje da su imale i nekoliko nesuglasica i to oko – cipela. No Constance dodaje kako ona i Tafadzwa imaju mnogo toga zajedničkog. Obje zanima arheologija i južna Afrika. Tafadzwa je ondje studirala, a Constance tamo putovala s pokojnim mužem.
Slično pozitivno iskustvo ima i Cara Duncan (23), studentica gerontologije. Njezina cimerica je Lasly Adamson (92). “Nobično je imati cimericu od 92 godine”, smije se Cara. No Lesly dodaje da su njih dvije vrlo brlo “kliknule”. I Cara stanuje sa svojom cimericom već drugu godinu zaredom. Cara plaća nešto nižu stanarinu jer pomaže oko kućanskih poslova poput pranja rublja. No Lesly je najvažnije da ima nekoga s kim može popričati. “Ne volim biti sama. Puno je bolje otkako je Cara tu”, kaže Lesly.
Usamljenost je „tihi ubojica“
Pomoć oko kućanskih poslova je svakako poželjna, no starijima je mnogo bitnije društvo. “Čak 25 posto (četvrtina) svih starijih kažu da nemaju bližeg člana rodbine koji bi im otišao do ljekarne podići recep”, kaže doktor Samir Sinha, ravnatelj odjela za gerijatriju u bolnici Mount Sinai.
On opisuje usamljenost kao “tihog ubojicu” koji ima značajne implikacije na zdravlje i uzrokuje tjeskobu i depresiju. Program međugeneracijskog sustanarstva vidi kao projekt koji doslovno spašava živote. “Uz takav program stariji mogu imati određeni osjećaj sigurnosti i mogu dulje zadržati svoju neovisnost.” Baš tu neovisnost i društvo i Constance izdvaja kao ključno: “Divno je čuti otvaranje ulaznih vrata i glas moje Tafadzwe.”
