Priznavanje vlastitih pogrešaka smatramo pozitivnom osobinom i temeljem osobnog rasta. Za očekivati je da mudrost prikupljena godinama pozitivno utječe i na realno sagledavanje vlastitih djela ili nedjela, ali čini se da nije tako.
Stariji ljudi puno su manje spremni priznati da nisu u pravu. Pokazalo je to istraživanje provedeno na Sveučilištu i Iowi.
„Dobra vijest je da stariji ljudi izvršavaju povjerene im zadatke jednako dobro i kao mladi, iako nešto sporije. Loša vijest je da su manje sposobni priznati greške kada ih naprave“, objasnio je Jan Wessel, profesor Odsjeka za psihologiju i proučavanje mozga.
A kada je riječ o poslu, shvaćanje vlastitih pogrešaka je iznimno važno, jer kad se na vrijeme uoči i prizna pogreška, na vrijeme se može i ispraviti. A pogreška koja nije priznata, ne može se ni popraviti.
Istraživanje je obuhvatilo skupinu ljudi starih od 22 do 39 godina i drugu skupinu u kojoj su bile osobe stare prosječno 68 godina. Ponuđen im je jednostavan računalni test vizualne prirode u kojemu ispitanici nisu smjeli pogledavati u jedan dio ekrana. Stariji su bili manje skloni priznati da su varali.
Istraživanje je pokazalo još jednu zabrinjavajuću činjenicu: mladi ljudi koji nisu pogriješili, bili su skloni ostaviti prostor za to da su počinili grešku. Stariji koji su griješili, ne samo da to nisu priznavali, već dobrim dijelom nisu bili ni svjesni svoje greške.
