Zdravlje
Čičoka ili jeruzalemska artičoka, zdravi korov na vašem tanjuru
Biljka se razmnožava dijeljenjem gomolja. Gomolje tijekom zime često jedu miševi i voluharice pri čemu ih znaju u svojim podzemnim hodnicima odnijeti i desetak metara od mjesta rasta. Stoga se nemojte čuditi ako vaša čičoka „pobjegne“ susjedu ili nikne na sasvim neočekivanim mjestima.
Ako je suncokret jedno veliko sunce, onda je njegova bliska rođakinja čičoka sazviježđe stotina sjajnih zvijezda. I dok suncokret (Helianthus anuus) koristimo ponajviše za proizvodnju ulja, kod čičoke (Helianthus tuberosus) jedemo gomolj koji pripremamo poput krumpira. Razlika između njih je i ta što suncokret za uzgoj zahtjeva agrotehničke mjere, dok je čičoka doslovno korov koji od ljudi ne traži ništa, a daje im puno.
Čičoka, jeruzalemska artičoka, samo su neka od imena koje su ljudi s naših područja nadjenuli ovoj biljci koju su uzgajali američki Indijanci prije dolaska osvajača. Jedno od njenih imena – topinambur, upravo potječe od imena brazilskog plemena. U Francusku ju je donio Samuel de Champlain 1609. godine.
Stabljika biljke dosegne visinu oko 3 metra, iako može narasti i do 5 metara. U Hrvatskoj cvate tijekom rujna i listopada glavičastim cvatovima karakterističnim za glavočike koji nalikuju malim suncokretima. Često zauzima smetlišta, vlažne neuređene livade, rubove šuma ili nasipe. U Zagrebu obilno raste na nasipu uz Savu.
Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Sadrže inulin koji se stajanjem pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Fruktoza, koja je dva puta slađa od običnog konzumnog šećera, čičoki daje sladak okus. Uz to, gomolji sadrže u većoj količini kalij, magnezij, kalcij, fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C.
Upravo se zbog visoke količine kalija u narodu vjeruje da pomaže kod snižavanja visokog krvnog tlaka, a zbog inulina pripisuje joj se i sjajan učinak na probavu i obnovu crijevne flore. Čičoka se može peći poput krumpira, kuhati, pirjati, pripremati kao pire ili svježa na salatu. Ipak, vodenastija je od krumpira i bitno slađa, što mnogima može smetati.
Biljka se razmnožava dijeljenjem gomolja. Gomolje tijekom zime često jedu miševi i voluharice pri čemu ih znaju u svojim podzemnim hodnicima odnijeti i desetak metara od mjesta rasta. Stoga se nemojte čuditi ako vaša čičoka „pobjegne“ susjedu ili nikne na sasvim neočekivanim mjestima.
Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola. Povremeno se može naći i na većim hrvatskim tržnicama.