Ako je suncokret jedno veliko sunce, onda je njegova bliska rođakinja čičoka sazviježđe stotina sjajnih zvijezda. I dok suncokret (Helianthus anuus) koristimo ponajviše za proizvodnju ulja, kod čičoke (Helianthus tuberosus) jedemo gomolj koji pripremamo poput krumpira. Razlika između njih je i ta što suncokret za uzgoj zahtjeva agrotehničke mjere, dok je čičoka doslovno korov koji od ljudi ne traži ništa, a daje im puno.
Čičoka, jeruzalemska artičoka, samo su neka od imena koje su ljudi s naših područja nadjenuli ovoj biljci koju su uzgajali američki Indijanci prije dolaska osvajača. Jedno od njenih imena – topinambur, upravo potječe od imena brazilskog plemena. U Francusku ju je donio Samuel de Champlain 1609. godine.
Stabljika biljke dosegne visinu oko 3 metra, iako može narasti i do 5 metara. U Hrvatskoj cvate tijekom rujna i listopada glavičastim cvatovima karakterističnim za glavočike koji nalikuju malim suncokretima. Često zauzima smetlišta, vlažne neuređene livade, rubove šuma ili nasipe. U Zagrebu obilno raste na nasipu uz Savu.
Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Sadrže inulin koji se stajanjem pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Fruktoza, koja je dva puta slađa od običnog konzumnog šećera, čičoki daje sladak okus. Uz to, gomolji sadrže u većoj količini kalij, magnezij, kalcij, fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C.
Cvat čičoke (foto: Pixabay)
Upravo se zbog visoke količine kalija u narodu vjeruje da pomaže kod snižavanja visokog krvnog tlaka, a zbog inulina pripisuje joj se i sjajan učinak na probavu i obnovu crijevne flore. Čičoka se može peći poput krumpira, kuhati, pirjati, pripremati kao pire ili svježa na salatu. Ipak, vodenastija je od krumpira i bitno slađa, što mnogima može smetati.
Biljka se razmnožava dijeljenjem gomolja. Gomolje tijekom zime često jedu miševi i voluharice pri čemu ih znaju u svojim podzemnim hodnicima odnijeti i desetak metara od mjesta rasta. Stoga se nemojte čuditi ako vaša čičoka „pobjegne“ susjedu ili nikne na sasvim neočekivanim mjestima.
Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola. Povremeno se može naći i na većim hrvatskim tržnicama.
Čičoka (foto: Paul Fenwick/wikimedia)
