Mozaik
Zašto Hrvati više ne čitaju?
Razloge ovom ponašanju vjerojatno treba potražiti u sve manjoj mogućnosti koncentriranja na sadržaj. Znanstvenici upozoravaju da su naši mozgovi sve ljeniji. Čak je nestao i klasičan radio koji nudi stvaran sadržaj, a informativni radijski programi svedeni su na trominutni format koji ‘ne opterećuje.
Svi znate priču o mladima koji se iseljavaju iz Hrvatske, obeshrabreni lošom gospodarskom situacijom, sumnjivim društvenim vrijednostima i općim siromaštvom. Rijeke ljudi koji idu prema Njemačkoj tužne su, o čemu smo i pisali u prilogu „Mladi na odlasku: Domoljubi smo, ali dosta nam je siromaštva i korupcije“ u ožujku ove godine.
Na taj tekst uslijedio je niz komentara koji su proklinjali premijera Plenkovića zbog egzodusa mladih, propitkivali koliko smo ostvarili od proklamiranih vrijednosti Domovinskog rata i zaključili da se nekad (čitaj: u Jugoslaviji) takve stvari ne bi mogle dogoditi, jer živjeli smo u blagostanju.
Ono što je pisalo na samom kraju tog priloga, dugog tek tri kartice, bilo je: „U ovih nekoliko pasusa, doslovno smo prepričali dokumentarac Krste Papića „Specijalni vlakovi“ iz 1972. godine. Film je to u kojem kamera prati jugoslavensku sirotinju na putu u Njemačku gdje će postati gastarbajteri i pritom suptilno razotkriva degradaciju koja ih očekuje.“ Ovaj eksperiment potvrdio je naša očekivanja.
Ukratko: komentirali ste i dijelili ono što niste pročitali
Svi veliki svjetski portali muku muče oko ovog problema, jer ljudi će dijeliti i komentirati kako bi iskazali svoj stav, iako je taj stav površan i neinformiran. Washington post je tako javio da je istraživanje (Social Clicks: What and Who Gets Read on Twitter?, Gabielkov, 2016.) pokazalo da će 6 od 10 korisnika društvene mreže Twitter podijeliti tekst, bez da su ga pročitali.
„Ljudi radije podijele članak, nego da ga čitaju“, kazao je jedan od suistraživača Arnaud Legout. „To je tipično za modernu konzumaciju informacija. Ljudi stvaraju svoje mišljenje bazirano na sažetku, ili sažetku sažetaka, bez ulaganja ikakvog napora da uđu u materiju.“
Razloge ovom ponašanju vjerojatno treba potražiti u sve manjoj mogućnosti koncentriranja na sadržaj. Znanstvenici upozoravaju da su naši mozgovi sve ljeniji, a što potvrđuje i popularnost portala koji objavljuju izuzetno kratke vijesti, bez konteksta i dublje analize. Čak je nestao i klasičan radio koji nudi stvaran sadržaj, a informativni radijski programi svedeni su na trominutni format koji „ne opterećuje“. Kako onda očekivati od čitatelja da zaista izdvoji šest minuta vremena da bi shvatio o čemu gore spomenuti prilog govori?
Lajkovi gode
Kakva je motivacija za takvo površno dijeljenje i komentiranje bez ulaganja minimuma intelektualnog truda? Čak i kada podijelite članak koji niste čitali, ili ostavite komentar baziran na naslovu (a naslov ne može nikada sadržavati cijelu vijest ili analizu), osjetit ćete zadovoljstvo, jer privući ćete pozornost prijatelja i pratitelja. Oni će vjerojatno misliti da ste pročitali članak i jednako ga dalje podijeliti. A lajkovi i „šerovi“ su, znamo, hrana modernog ega.
Budite dio rješenja, a ne problema
Dijeljenje i komentiranje članaka bez čitanja može činiti bezazlenom i pomalo besmislenom, rabotom. Ono je ponekad zabavno i smiješno. Komentiranje je i nama samima lijepa razbibriga. Uz kavu. No ima i drugu stranu. Ono što dijelite i komentirate bitno utječe na političke stavove vas i vaših krugova na društvenim mrežama, pokazalo je spomenuto istraživanje.
Problema gotovo i nema ako ste bez čitanja podijelili vijest iz kredibilnog izvora. No što ako se iza naslova koji podržava vaše stavove ili predrasude nalaze nekredibilan izvor i lažna vijest? Moć društvenih mreža i bombastičnih lažnih vijesti koje iz ljudi izvlače najgore pokazala se za vrijeme posljednjih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama ili za vrijeme izbjegličke krize u Europi.
Površnost je tražena roba
Tvornice lažnih vijesti više nisu u domeni paraobavještajnog podzemlja, a slučaj Trumpove kampanje i Cambridge Analytice pokazuje da je (nekritičko) ponašanje biračke baze na društvenim mrežama ulaznica za najmoćniji predsjednički ured svijeta. U takvoj situaciji postajete žrtvom, da ne kažemo robom koja se može dobro prodati. „Iskoristili smo ono što smo saznali o ljudima te ciljali na njihove unutarnje demone. To je bio temelj na kojem se gradila cijela kampanja”, rekao je medijima Christopher Wylie.
Paradoksalno, iako je Internet stvorio nikad slobodniji protok informacija, nismo nikada bili dezinformiraniji pa ne čudi da je vrijeme u kojem živimo nazvano postčinjenično doba. Zbog toga su vaši komentari i dijeljenja sve važniji, ako su informirani. Ako nisu, upravo su i oni dio problema zbog kojeg mladi danas odlaze. Na kraju, i ovaj prilog je jedan mali eksperiment inspiriran sličnim eksperimentom koji je proveo NPR. Ako ste ga zaista pročitali, u komentarima obavezno napišite „kibidabi“. Hvala vam.
Čitajte, komentirajte, dijelite. Informirano.