Nema predaje
Višnja Fortuna: Cilj mi je da svi umirovljenici imaju socijalni standard kao zagrebački
Budućnost i mirovine za neke buduće umirovljenike su neizvjesne. Zato baš kroz mirovinsku reformu moramo razdvojiti radničke mirovine od ostalih i promijeniti usklađivanje mirovina. Tako bismo smanjili loši trend. Država ima novca koliko ima, ali umirovljenici se, baš nikako, ne smiju zanemariti, kaže Višnja Fortuna.
Matica umirovljenika Hrvatske odnedavno ima novu predsjednicu. Prva žena na čelu Matice, Višnja Fortuna, je sinonim za provođenje zagrebačke socijalne politike. Obavljala je brojne funkcije; od pomoćnice pročelnika preko zamjenice do pročelnice Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.
U dugom razgovoru koji smo vodili u zgradi Gradske uprave, više je puta isticala kako ne želi razdore, već da teži nekonfliktnom rješavanju problema i uključivosti. U nastavku pročitate što očekuje od mirovinske reforme te kako bogato znanje i iskustvo namjerava iskoristiti za dobrobit svih umirovljenika Hrvatske.
Početkom svibnja ste preuzeli Maticu umirovljenika Hrvatske. S obzirom da velik broj naših čitatelja zapravo ne razumije što je Matica, miješaju je s političkim strankama, nerijetko i sa saborskim zastupnikom Silvanom Hreljom, kako biste ukratko objasnili što je to Matica?
Matica i njene podružnice na razini županija i gradova djeluju već 70 godina. Mi smo udruga, jedna od najvećih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj. U Maticu je učlanjeno 279.000 umirovljenika. U to brojim i simpatizere. Dakle, i one koji su platili članarinu i one koji nisu. Vodim se time da treba uključivati, a ne isključivati. Nadam se da će u budućnosti biti još više članova Matice.
Da podvučemo, politička stranka niste.
Nikako. U nevladinom smo sektoru i ne djelujemo kroz politiku.
Zašto ste se prihvatili te funkcije i što kanite učiniti na njoj?
Dugo sam o tome razmišljala. Kada me je bivši predsjednik Kovačić pitao bih li se toga prihvatila, nisam odmah decidirano odgovorila. Nakon toga sam osjetila potrebu da kraj mog profesionalnog rada okrunim Maticom. Imam 42 godine radnog staža i cijeli moj radni vijek provela sam najvećim dijelom s umirovljenicima, osobama starije životne dobi. To je najljepši dio mog posla.
Sindikat umirovljenika Hrvatske organizirao je umirovljenički prosvjed krajem prošle godine. Matica nije sudjelovala? Zašto? I hoćete li ubuduće sudjelovati u takvim akcijama?
Ne mogu odgovoriti zašto nije, jer nisam bila u vodstvu Matice. Sindikat je to jako dobro organizirao. Surađujemo dugo godina i želim da tako ostane i opstane, jer samo zajedno možemo napraviti više. Zajednički cilj nam je poboljšanje kvalitete života umirovljenika i starijih građana. Sigurno ćemo sjesti i razgovarati. Tada se baš i nije previše razgovaralo. Donijet ćemo zajedničke odluke. Bit ćemo tamo gdje se bude moglo nešto učiniti.
foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr
Kad smo već spomenuli prosvjede, relativno malo ljudi se odaziva na njih, iako su umirovljenički prosvjedi bili uspjeh. Zašto je tomu tako?
To nije tako samo s umirovljenicima. Osobno mislim da smo kao narod skloni humanitarnim akcijama, zajedničkom slavlju i tugovanju…
Ali kad se treba konkretno izboriti za sebe?
Nismo dostigli tu razinu svijesti. Umirovljenici žele poboljšati svoj status i oni su to zaslužili. Umirovljenici su stvorili sve temelje Hrvatske, izdvajali su doprinose iz svoga rada. A danas su njihove mirovine pomiješane s mirovinama po posebnim propisima. To bi trebalo riješiti reformom. Mirovine iz rada trebaju biti jedna zasebna stavka u proračunu. Sve ostale mirovine stečene kroz druge uvjete trebaju biti odvojene.
Poduprli ste transformaciju drugog mirovinskog stupa. Ne mislite da je riječ o pljački kapitalizirane štednje građana u zamjenu za kakvu-takvu mirovinu, a što su tvrdili neki analitičari?
Neću ići u onaj dio u kojem nisam doma. Treći mirovinski stup je dobrovoljan i u okviru njega slobodno raspolažete svojim sredstvima. Drugi stup treba doživjeti reformu i sad je prilika za to. Ne bih rekla da je to ukidanje, nikad nisam za rušenje. Želimo preispitivanje drugog stupa na način da oni umirovljenici koji imaj sredstva u njemu s tim sredstvima mogu raspolagati kako žele. Ministar je, na početku, prihvatio da se umirovljenici mogu opredijeliti. Matica i Sindikat su to podržali. Građanima se mora omogućiti ostanak u drugom stupu, ako to žele. Ako netko ima neke druge potrebe ili povoljnije rješenje, to mu treba omogućiti.
Znači, uzeli ste u obzir da osiguranik može doći i podignuti svoj novac iz drugog stupa?
Uzeli smo u obzir sve mogućnosti! Ako štediš u banci pa imaš i oročena sredstva, možeš ih podići. Na drugi stup gledam kao na štednju. Po meni je to sasvim jednostavno, ali nije. Baš zato se treba ispitati zašto nije.
Obrisi mirovinske reforme se već jasno vide. Tu su reforma drugog stupa i dobrovoljni povratak umirovljenika na tržište rada. Jeste li zadovoljni s onim što će nam, najvjerojatnije, vlada predstaviti u rujnu?
Mislim da nismo. Kažem „mislim“, jer je otkad sam ja predsjednica održana jedna sjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Dali smo tada, zajedno sa Sindikatom svoje zahtjeve. Rečeno nam je da ćemo imati drugu sjednicu do kraja srpnja, a kako vidimo, Vlada je otišla na godišnji odmor. Nismo dobili niti jedan odgovor na naše zahtjeve. Zahtijevali smo reformu drugog mirovinskog stupa, mjesečno usklađivanje mirovina na način da se usklađuje prema plaćama ili cijenama, ovisno koji element više raste. Tražili smo i nasljeđivanje mirovine od umrlog partnera – do 50%, ali uz cenzus, ovisno o mirovini. Govorili smo i o nacionalnoj mirovini za one starije od 65 godina koji nemaju nikakve prihode, ali mislim da to ne bi treba ići kroz mirovinski sustav.
Jer, to je socijalna mjera…
To je čista socijalna mjera, ali potrebna. Odgovore nismo dobili pa ne mogu reći jesmo li zadovoljni s najavama reforme. No čini mi se da ćemo reformom prije biti nezadovoljni, nego zadovoljni. Inzistirat ćemo na minimumu, a to je spomenuto usklađivanje mirovina i izdvajanja radničkih mirovina od ostalih mirovina po posebnim propisima. Znate da su naše mirovine na dnu EU, a ovo što smo mi tražili razdvajanje radničkih i posebnih mirovina, to je naknadno sugerirala i Europska komisija.
To bi bila mjera socijalne pravednosti…
To bi bila socijalna pravednost. Preko 50% umirovljenika ima vrlo niske mirovine. Zabrinjava podatak da u Hrvatskoj 570.000 umirovljenika ima mirovinu do 1.348 kuna. To je nedovoljno za dostojanstven život.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uručuje pročelnici Višnji Fortuni godišnju nagradu za socijalni rad “Jakov Kudrić” (foto: Zagreb.hr, 2016.)
Kada ste preuzeli Maticu, govorilo se da ste jedna od vječnih ljudi Milana Bandića. Vodili ste gradski ured za socijalu, danas se posebna viša savjetnica gradonačelnika. Koliko dugo ste u njegovu timu?
Po struci sam socijalna radnica. Nakon toga sam magistrirala socijalnu psihijatriju i sociopatologiju. Bila sam i saborska zastupnica (HSU, 2011/2013, op.a.) dvije godine. U grasdkoj Upravi sam 22 godine i radim na socijalnim pitanjima. Bila sam od pomoćnice pročelnika preko zamjenice do pročelnice Ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom. S gradonačelnikom sam izravno surađivala najviše kao pročelnica. Ta je suradnja bila na kvalitetnoj razini i, ako mogu procijeniti, gradonačelnik je izuzetno socijalno osjetljiv. Niti jedan prijedlog koji je Ured predlagao, nije bio neprihvaćen; bilo da se radilo o osobama starije životne dobi, djeci s poteškoćama, socijalno ugroženima ili osobama s invaliditetom.
Zagrebačka socijalna politika je dobra?
Visoko ju ocjenjujem. Osuđujem se reći da je na razini ministarstva. Najranjivije skupine u Zagrebu imaju puno veći standard i kvalitetu života u usporedbi s ostatkom Hrvatske. Nije mi zbog toga drago, voljela bih da je tako u cijeloj Hrvatskoj. Umirovljenici i stariji građani u Zagrebu, ovisno o prihodovnom cenzusu do 1.500 kuna, primaju pomoć od 200, 300 ili 400 kuna. Tužno je da moraju primati pomoć, ali, hvala Bogu, primaju je. Tu su i gerontološki centri, ustanove socijalne skrbi… Cilj je vaninstitucionalna skrb, jer najbolji oblik skrbi je onaj u vlastitom domu. To će se širiti uz pomoć u kući, dostavu obroka, njegovateljice, servise i slično.
Naši čitatelji često taj zagrebački socijalni standard smatraju diskriminacijom, jer oni ne mogu ostvariti ista prava u drugim dijelovima Hrvatske. Besplatan prijevoz je, zar ne, stvar lokalne uprave, a ne države?
To je lokalna stvar, Grad Zagreb je i županija. Nema svaka županija isti proračun. Često mi kažu da imamo novaca pa možemo. Točno je da imamo više, ali točno je i da smo najveći. To sve ne umanjuje činjenicu da se sredstva mogu drugačije namijeniti, a Grad Zagreb za socijalnu politiku izdvaja 31% proračuna. Ovo što Zagreb ima je samo nastavak prijašnjeg rada na čelu s gradonačelnikom. Na sve što mi kažemo, on doda još nešto. Matica se namjerava natjecati za europska sredstva kako bi i ostala Hrvatska, govoreći kroz suzbijanje siromaštva, osigurala bolji i kvalitetniji život za svoje umirovljenike. Bilo bi idealno kada bi svi umirovljenici imali ista prava. To su umirovljenici Hrvatske zaslužili.
Moramo se vratiti na politiku. Krajem 2016. godine osnovali ste Stranku međugeneracijske solidarnosti Hrvatske (SMSH) u kojoj ste željeli okupiti starije, umirovljenike, osobe s invaliditetom i druge ranjive skupine na platformi uzajamnosti, ravnopravnosti, solidarnosti i pluralizma. Stranka je potrajala do studenog 2017. godine kada se je pripojila stranci Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti.
Ne, nije bilo tako!
Tako su mediji javljali. I mi smo prenijeli tu vijest. Ispravite me. Što se točno dogodilo?
SMSH je osnovan prije dvije godine s ciljem ujedinjenja umirovljeničkih stranaka, a kako to nije uspjelo, ugasili smo stranku. Danas imamo 17 političkih stranaka za umirovljenika i to nije dobro. Mora se promijeniti. Mislila sam da ću ih ujediniti na način da svaka stranka zadrži svoju osobnost, ali da imamo zajednički program za državne i europske izbore. Svi su mogli biti uključeni. Shvatila sam da je to nemoguće, rekla sam tijelima stranke što mislim i stranku smo ugasili.
No imali ste saborskog zastupnika koji je prešao u saborski klub Milana Bandića?
Kažimir Varda je taj zastupnik. Nikoga vi ne možete prebaciti nikamo. Svatko je mogao otići u bilo koju stranku, a nije morao niti u jednu. To je po meni bilo normalno. Nisam željela biti predsjednica još jedne umirovljeničke stranke. Iako smo se mi namjeravali boriti ne samo za umirovljenike, već za brojne ranjive skupine. Bez jedne platforme sa zajedničkim programom i izlaskom na izbore i dalje ćemo biti tu gdje jesmo. Zato što se svatko bori za svoju stranku, nitko se zajedno ne bori za umirovljenike.
Višnja Fortuna (foto: Siniša Bogdanić)
Imate i iskustva u Saboru. Jesu li interesi umirovljenika dobro zastupljeni u nacionalnom parlamentu?
Jako slabo. U odnosu na broj umirovljenika, mislim da saborska zastupljenost nije dovoljna. Ne trebamo mi u Saboru biti većina, jer ni to ne bi bilo dobro. Slovenija je donedavno imala 10 umirovljeničkih predstavnika. Kada bi kod nas tako bilo, mogli bismo govoriti o zastupljenosti umirovljenika u Saboru.
Naši umirovljenici ne shvaćaju vrijednost svojeg glasa dok u nekim drugim zemljama donose važne odluke. Primjerice, referendum o odcjepljenju Škotske su u konačnici odlučili umirovljenički glasovi.
I to namjeravamo promijeniti kroz jedan trogodišnji projekt. Namjeravamo se natjecati za 3,6 milijuna kuna s kojima ćemo osnažiti umirovljenike. Uspijemo li na tom natječaju, informatizirat ćemo sve podružnice Matice uz edukacije, tematske dijaloge i konferencije za članove. U svakoj bi županiji zaposlili jednu ili dvije osobe koje će biti zadužene za edukaciju članova podružnice. Pokušat ćemo članove na razini županija i gradova educirati da se sami prijavljuju na projekte, da sami traže ono što im treba, da budu oni kojima će drugi doći s poštovanjem, a ne da oni moraju stalno nešto moliti. Cilj nam je da umirovljenici shvate da su oni ti koji moraju biti pitani. Osnaživat ćemo ih u svijetu rada, da znaju kako se uključiti i pri tome tražimo da im mirovina ostane cijela, a da se zarađeni dohodak ne oporezuje.
Hoće li sadašnje generacije umirovljenika dočekati bolje vrijeme, barem što se socijalnog statusa tiče? Čini se da su izgubili svaku nadu.
Učinit ćemo sve da se to promijeni. Promijene neće biti velike ili drastične. Prijavljivat ćemo se na europske natječaje i pokušati ublažiti siromaštvo kroz vrlo povoljne socijalne usluge. Često me pitaju što umirovljenici dobiju kroz Maticu. Jedno istraživanje koje je proveo Ured je pokazalo da je starijima najteža samoća. Osiguravamo članovima izlete, druženja, povoljne uvjete za toplice, smještaja, kupovine… Voljela bih da se pojačamo s članovima. Koliko je njih više, toliko ćemo i mi biti jači.
Futurolozi i neki ekonomisti tvrde da je mirovina stvar prošlosti, potrošeni model. Predviđaju da ćemo kroz život, gotovo do smrti, mijenjati nekoliko profesija, konstantno se obrazovati. Mislite li da je to tek puko maštanje?
Za mene je to mašta, ali u svakoj mašti ima svašta. Budućnost i mirovine za neke buduće umirovljenike su neizvjesne. Zato baš kroz mirovinsku reformu moramo razdvojiti radničke mirovine od ostalih i promijeniti usklađivanje mirovina. Tako bismo smanjili loš trend. Država ima novca koliko ima, ali umirovljenici se, baš nikako, ne smiju zanemariti.