Vijesti
Socijalistički raj briše nule s cijena i traži vanjske neprijatelje. Zvuči poznato?
Građani rade za nekoliko dolara mjesečno. Nakon desetljeća visokih cijena nafte koje su potaknule potrošnju u toj članici OPEC-a mnogi danas kopaju po smeću. Trgovce pak brinu obavezne cijene proizvoda poput brašna i pelena koje određuje država i striktne valutne kontrole koje guše uvoz.
Ono što je jučer u Venezueli koštalo 5.000.000 bolivara, od danas košta 50. Venezuela je i službeno maknula pet zadnjih nula s cijena, nadajući se da je to početak zaustavljanja hiperinflacije. No kritičari misle da je riječ o ekonomski naivnoj mjeri nakon koje slijedi još dublje potonuće. Za ilustraciju kažimo da se jedna kuna jučer vrijedila 38.507 bolivara.
Predsjednik Maduro je odredio državni praznik kao prvi dan novog novog plana za gospodarstvo u krizi za koje Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa da će do kraja godine imati inflaciju od milijun posto.
Plan predviđa i rast plaća od 3.000 posto, povećanja korporativnog poreza i vezanja državnog tečaja za petro, naftnu kriptovalutu koju je osmislila vlada u Caracasu. Stanovnici Venezuele nisu optimistični i misle kako će se nastaviti dosad neviđene nestašice svega i svačega, glad i bježanje preko granice.
Građani rade za nekoliko dolara mjesečno. Nakon desetljeća visokih cijena nafte koje su potaknule potrošnju u toj članici OPEC-a mnogi danas kopaju po smeću. Trgovce pak brinu obavezne cijene proizvoda poput brašna i pelena koje određuje država i striktne valutne kontrole koje guše uvoz.
Fedecamaras, glavna poslovna organizacija Venezuele, kritizirala je Madurov ekonomski plan, prozvavši ga “improviziranim”, te je ustvrdila kako će donijeti zbrku i “ozbiljan rizik” ekonomskoj aktivnosti u državi. “Vezanje bolivara za petro nam se čini kao ozbiljna pogreška”, rekao je predsjednik organizacije Carlos Larrazabal na konferenciji za medije i dodao kako je “plan nekoherentan”.
Nezadovoljstvo Madurom prelilo se i na gladnu vojsku, no predsjednik koji je nekad bio vozač autobusa i sindikalac upire prstom u druge. Smatra da za krizu nije odgovorna nesposobna vlast, već vanjski neprijatelji. Ne odustaje od priče da je njegova vlada žrtva “ekonomskog rata” koji vode neprijatelji uz pomoć Washingtona koji oputužuje da ga želi zbaciti.