Novo istraživanje pokazalo je da samo dva tjedna neaktivnosti može kod starijih osoba u s preddijabetičkim stanjem biti okidač za razvoj dijabetesa, objavio je portal Medical News Today. Kako starimo, tjelesna aktivnost postaje sve važnija i važnija. Internet je doslovno preplavljen tekstovima koji opisuju višestruku korist od redovitog vježbanja. Na primjer, dokazano je da aerobna aktivnost i vježbanje mišića poboljšavaju i psihičko stanje starijih, a samo nekoliko minuta vježbe svaki dan, produljuje život i popravlja moždanu funkciju.
O korisnosti vježbanja već se dugo i puno govori, no koji su efekti fizičke neaktivnosti? Neke studije pokazale su da sjedilački način života šteti zdravlju mozga i povećava rizik od dijabetesa i demencije kod starijih osoba, dok druge sugeriraju da tjelesna neaktivnost jednostavno ubrzava starenja.
Novo istraživanje pozabavilo se metaboličkim efektima fizičke neaktivnosti kod starije populacije. Tim znanstvenika pod vodstvom Chrisa Mcglorya iz Centra za dijabetes na Odjelu za kineziologiju na Sveučilištu McMaster u Ontariju u Kanadi, nakanio je istražiti kakav efekt na starije osobe ima dva tjedna tjelesne neaktivnosti. Njihova saznanja objavljena su u časopisu Journals of Gerontology.
tekst se nastavlja ispod oglasa
Štetne učinke teško je preokrenuti
Mcglory i njegovi kolege ispitivali su grupu starijih osoba između 60 i 85 godina kojima je već dijagnosticirano preddijabetičko stanje. Znanstvenici su zamolili sudionike da ograniče dnevni broj koraka na tisuću kroz period od dva tjedna. Naime, manje od tisuću koraka dnevno je kao da ste zatvoreni u kući. Tijekom perioda istraživanja, znanstvenici su motrili tjelesnu aktivnost ispitanika pomoću brojača koraka i drugih posebnih naprava. Također, redovito su im kontrolirali razinu šećera u krvi.
Znanstvenici su otkrili da se ispitanicima samo nakon nekoliko dana tjelesne neaktivnosti koštana masa i snaga značajno smanjila. Također, znanstvenici su primijetili da su ljudi s preddijabetičkim stanjem vrlo brzo počeli pokazivati znakove dijabetesa tipa 2, poput otpornosti na inzulin. Uz to, sam povratak tjelesnoj aktivnosti u sljedeća dva tjedna nije bio dovoljan da se preokrenu štetni učinci neaktivnosti.
„Očekivali smo da će se kod sudionika razviti dijabetes, no iznenadili smo se kad smo primijetili da se njihovo stanje nije popravilo nakon povratka normalnoj razini aktivnosti“, rekao je Mcglory.
Stewart Phillips, profesor kineziologije na McMasteru i jedan od članova istraživačkog tima, rekao je da je tretiranje dijabetesa 2 vrlo skupo i često komplicirano. „Ljudi koji su dugo ležali i bili neaktivni, moraju uložiti dodatan napor kako bi im se razina šećera vratila u normalu.“
Mcglory je potvrdio Phillipsov stav: „Kako bi starije osoba s preddijabetičkim stanjem povratile metaboličko zdravlje i spriječile daljnje pogoršanje zbog perioda neaktivnosti, potrebna je rehabilitacija, promjene u prehrani, pa čak i naki lijekovi.“ U SAD-u čak 84 milijuna ljudi ima preddijabetičko stanje, dok ih 23,1 milijun ima dijagnosticiran dijabetes tipa 2.
tekst se nastavlja ispod oglasa
