Odgađanje: Kako napraviti posao sa što manje dangubljenja

Stalno odlaganje obveza poznato kao prokrastinacija može služiti kao pauza u radu, ali može postati i ozbiljan problem. Deutsche Welle je o tome pričao s psihologinjom Janom Kühnel koja ima par trikova protiv odlaganja posla.

Subota je, a ja ekstremno frustrirana. Posao trebam obaviti do ponedjeljka. I, što ja radim? Stojim ispred otvorenog hladnjaka i kopam po njegovim dubinama dok mi misli lutaju kojekuda. Ne tražim ništa posebno od hrane. Zapravo prokrastiniram.

Prokrastinacija je latinski izraz za odlaganje obveza iliti nazovimo to “odgađavitis”. Ono kad student obeća sebi da će se baciti na učenje – samo dok prvo prošeta, odigra igricu, možda pogleda novu sezonu serije i onda će se baš baciti na učenje. Tako i ja stojim pred otvorenim hladnjakom, umjesto da radim nadajući se da će mi naići ideja ili bar komadić čokoladne torte.

“Prokrastinaciju iskusimo kada izgubimo iz vida dugoročne ciljeve i umjesto toga se fokusiramo na atraktivne kratkoročne pothvate”, kaže doktorica Jana Kühnel, psihologinja sa Sveučilišta u Ulmu. Kühnel kaže da su neki ljudi podložniji odlaganju obaveza od drugih. Ja sam, očito, među tim podložnijima.

Odlaganje može biti i korisno

Psihologinja objašnjava da je za izbjegavanje prokrastinacije potrebna čelična samokontrola. “Jedna radnja mora biti kontinuirano zaštićena od pomamnih alternativa”, kaže Kühnel. I odlazak do hladnjaka može biti jedna takva alternativa. Barem za mene. Ako, usto, pronađem tamo i nešto ukusno, utoliko bolje.

Važno je razlikovati, dodaje Kühnel, različite tipove prokrastinacije. Postoji takozvana disfunkcionalna prokrastinacija koja u slučaju odgađanja obavljanja posla može dovesti do ozbiljne patnje kod osobe.

Ali postoji i funkcionalna prokrastinacija, gdje odlaganje posla može biti shvaćeno kao pravljenje “mikro-pauza”, kaže moja sugovornica. “Recimo i šetnja do hladnjaka je mikro-pauza ukoliko se ne odvija potpuno nekontrolirano. Kod kuće su takve mikro-pauze vidljivije. Ali i na poslu pravite kratke pauze kako biste, recimo, popričali s kolegama ili bacili pogled na mobitel. Čak i tada odlažete posao nakratko što, uzgred, može biti korisno”, kaže Kühnel.

Neki ljudi prokrastriniraju sasvim nesvjesno, sve do onog trenutka kad njihov mozak dosegne vrhunac korištenja svojih dnevnih kapaciteta. “Jer svaki čovjek ima svoje određeno vremensko razdoblje u kojem najbolje može raditi”, navodi Kühnel. “Odlaganje posla do tog trenutka može biti korisno ukoliko se taj trenutak svjesno koristi kako bi se obavilo zahtjevne stvari.”

Ovdje je važno i radno okruženje. Ukoliko ono odvlači pozornost, koncentracija je teži pothvat. Kao u mom slučaju s hladnjakom. Ako su uz to zadaci još i dosadni, podsvjesna želja za odvraćanjem pozornosti postaje još jača.

Mobitel staviti u drugu sobu

Kühnel kaže da postoje trikovi kako se suprotstaviti prokrastinaciji. Jedan od važnijih je formuliranje jasnih namjera i pravila. “Recimo, mogli biste sebi kazati: kad dođem kući, smjesta oblačim odjeću za džoging i odlazim trčati”, kaže ona. “Osnovna pravila treba precizirati što je više moguće.”

Ljudi koji imaju slobodu organizirati svoj (radni) dan kako žele, trebali bi najvažnije zadatke rasporediti u dio dana kad optimalno funkcioniraju. Neki su aktivniji ujutro – često ranoranioci, drugi su, pak, na vrhuncu fizičkih ili intelektualnih kapaciteta poslijepodne ili noću.

“Pomaže i ako se zaštitite od atraktivnih alternativa. Tako umjesto da radite od kuće i hodate svako malo do frižidera, mogli biste sjesti u kafić ili na koje drugo mjesto koje nema takve karakteristike”, kaže doktorica Kühnel.

“Ili da povećate prepreku za prokrastinaciju, tako što, recimo, mobitel, koji potencijalno odvlači pozornost, ostavite u drugoj prostoriji tako da teoretski morate ustati da biste ga koristili.” (Larissa Warneck. Deutsche Welle)