Zamislite da imate rodni list na kojem piše da imate onoliko godina kako se osjećate? Koliko biste tad bili stari? Baš kao i vaša težina ili broj cipela, broj godina koji je prošao otkako ste došli na ovaj svijet jedna je od nepromjenjivih činjenica. No svakodnevni život nas uči da ne doživljavamo svi jednako starenje pa se mnogi ludi osjećaju starije ili mlađe od onoga što stvarno jesu.
Znanstvenike ova tema već dugo intrigira. Ustanovili su da je “subjektivna dob” ključna u razumijevanju zašto se neki ljudi osjećaju bolje a neki lošije kad imaju određeni broj godina. “Ako se osjećate mnogo mlađe od svoje kronološke dobi, to može značajno utjecati na vaše svakodnevne odluke2, kaže Brian Nosek sa Sveučilišta Virginia, a piše BBC.
No priča ne završava na tome. Razne studije pokazale su da vaša subjektivna dob ima velik učinak i na zdravlje, uključujući i rizik od smrti. Na neki doista stvaran način, mi smo stvarno stari onoliko koliko se osjećamo starima. S obzirom na navedeno, mnogi znanstvenici nastoje otkriti psihološke, biološke i društvene faktore koji oblikuju individualno iskustvo starenja i ustanoviti kako nam to može pomoći da živimo dulje i zdravije.
Subjektivna mladost ne znači nezrelost
Novo shvaćanje starenja i nije tako novo, već staro nekoliko desetljeća. Neke studije o jazu između kronološke i subjektivne dobi provodile su se i u 70-im i 80-im godinama. Taj početni interes za temu u međuvremenu se pretvorio u pravu poplavu. Svi sila novijih studija u proteklih desetak godina istražila je psihološki potencijal i posljedice te diskrepancije.
Jedan od najzanimljivijih pravaca istraživanja želio je otkriti kako subjektivna dob utječe na našu osobnost. Sada je uglavnom prihvaćeno da ljudi s godinama postaju osjetljiviji, manje ekstrovertirani i manje otvoreni za nova iskustva. Sve su to osobne promjene manje prisutne kod osoba “mladih u duši”, a više kod onih koji se osjećaju starije.
Zanimljivo, subjektivno mlađi ljudi također s vremenom postaju svjesniji sebe i manje neurotični, odnosno dobivaju i one pozitivne karakteristike koje dolaze s godinama. Tako se čini da stječu i mudrost koja dolazi sa starenjem, no ne po cijenu mladenačke energije. Može se zaključiti da nas subjektivna mladost ipak ne ostavlja zamrznute u stanju stalne nezrelosti. Ako se osjećate mlađima nego što doista jeste, prijeti vam i manji rizik od depresije i demencije, kao i općenito bolje fizičko zdravlje te manja mogućnost da završite na bolničkom liječenju.
Depresija nas čini starijima
Yannick Stephan sa Sveučilišta Montpellier usporedio je rezultate tri longitudinalne studije koje su zajedno pratile više od 17.000 osoba srednje i starije dobi. Većina ispitanih osjećala se oko osam godina mlađe od svoje stvarne dobi. No neki su osjećali da su ostarjeli i posljedice su bile prilično ozbiljne. Ako se osjećate starijima između 8 i 13 godina, prijeti vam 18-25 posto veći rizik od smrti čak i kad isključite ostale demografske faktore poput obrazovanja, rase ili bračnog statusa.
Mnogo je razloga zašto subjektivna dob govori puno o sveukupnom zdravlju. To je možda rezultat i tih pratećih osobnih promjena jer uz nižu subjektivnu dob dolazi i širi spektar aktivnosti kojima se ljudi bave (putovanje, učenje novih jezika, sport…).
No mehanizam koji povezuje zdravstvenu i mentalnu dobrobit sa subjektivnom dobi zasigurno funkcionira u oba smjera. Ako ste depresivni, zaboravni i fizički osjetljivi, vjerojatno ćete se osjećati starije. Rezultat može biti začarani krug s psihološkim i fiziološkim faktorima koji oba pridonose višoj subjektivnoj dobi i lošijem zdravlju, zbog čega se onda možemo osjećati još starijima i još ranjivijima.
Subjektivna dob nije manje važna od kronološke
Analiza doktora Stephana, objavljena u časopisu Psychosomatic Medicine, najveća je studija utjecaja subjektivne dobi na smrtnost. Ukratko, zaključak studije glasi da je utjecaj subjektivne dobi isti ili čak značajniji od kronološke. Ili drugim riječima: vaša subjektivna dob može bolje predvidjeti vaše zdravlje nego datum vašeg rođenja. Imajući to na umu, mnogi znanstvenici pokušavaju dokučiti kad to točno naše tijelo i naš um počinju godina doživljavati drugačije? I zašto se to događa?
Profesor Nosek je u suradnji s Nicole Lindner sa Sveučilišta Virginija, ustanovio da se diskrepancija između kronološke i subjektivne dobi razvija kroz duži vremenski period. Kao što je i za očekivati, većina djece osjeća se onoliko staro koliko doista i jesu stara. No oko 25. godine razlike počinju biti zamjetne. Oko 70 posto 30-godišnjaka osjeća se mlađima nego doista jesu. Nakon toga taj nesklad samo raste. Lindner i Nosek su također izmjerili „željenu dob“ svojih ispitanika te nakon toga zaključili da nam se naša životna iskustva kroz život čine sve boljima i boljima, jedino što nam se čini da se odvijaju nešto sporijim ritmom.
Neki psiholozi spekuliraju da je niža subjektivna dob zapravo vrsta obrambenog mehanizma, način na koji se branimo od dobno uvjetovanih stereotipa. Takvog je mišljenja Anna Kornadt sa Sveučilišta Bielefeld u Njemačkoj. Njezina studija razmatra ideju da je osjećaj subjektivne dobi različit s obzirom na kontekst, pa se tako u radnoj okolini osjećano na jedan, a u osobnim odnosima na drugi način. Također, ustanovila je da je subjektivna dob to niža što se osoba nalazi u okolini koja više podržava dobne stereotipe. Na primjer, kad netko vjeruje da “ima 65 godina ali se osjeća kao da mu je 50” to bi moglo značiti da je manje zabrinut za svoju efikasnost na poslu i da optimističnije gleda na svoju budućnost.
Uloga subjektivne dobi mogla bi biti upravo to – da nas obrani od negativnog stava društva prema starijoj dobi. Time se mogu objasniti i pozitivni utjecaji niže subjektivne dobi na zdravlje. No unatoč svim prednostima, znanstvenici tek sad počinju uočavati sve potencijalne implikacije niže subjektivne dobi i moć koju ona nosi sa sobom.
