Afera i avantura “sa strane” su pojave i u najboljim vezama. Mnogi zato smatraju da je monogamija propali koncept. Zašto se uvijek iznova pada na ispitu vjernosti i zašto vjernost unatoč tomu ima smisla, pitanja su koja postavlja Deutsche Welle.
Kasno je, alkohola u krvi podosta, žena preko puta u baru privlačna. Večer završi seksom. Samo po sebi nikakav problem, no Max je oženjen. Njegova supruga ne zna za Maxove brojne izlete u postelje drugih žena. Njemu te ostale žene ne znače ništa. On, kako kaže, samo želi svom nagonu dati malo oduška. “Znam da je to posve prirodno. Ali isto tako znam da je i pogrešno.”
“Ljudi po prirodi nisu monogamni”, kaže Gertrud Wolf, pedagoginja i specijalistica za seksualne i terapije parova. Oko jedne trećine njezinih pacijenata je došlo u ordinaciju zbog nevjere jednog od partnera. “Uvijek iznova u ordinaciji sjede ljudi koji kažu da nikad ne bi imali aferu i da to nikad ne bi oprostili svom partneru. I onda ipak sjede preda mnom i kažu da su ipak prevarili partnera”, kaže Wolf.
Mnogi, pogotovo mlađi, se uvijek iznova pitaju je li monogamija zaista jedina smislena forma veze. Dok za jedne vjernost partneru predstavlja jedini mogući koncept za vezu, drugi, poput svjetski poznatog seksologa Volkmara Siguscha, ju smatraju zastarjelom i predviđaju skoro odstupanje od koncepta monogamije. “Monogamija je kulturni proizvod čovječanstva, ljudski izum”, kaže i Gertrud Wolf. No istodobno dodaje: “Izum koji ima smisla.”
Dvije forme seksualnosti
U svojoj knjizi „Konstrukcija odraslih” Gertrud Wolf opisuje dvije forme seksualnosti koje nerijetko u stvarnosti dolaze u konfrontaciju. Iskonska forma seksualnosti je puka tjelesna potreba. Tu se ne radi ni o intimnosti niti o ljudskoj blizini, nego jednostavno o zadovoljavanju nagona. Maxu je to poznato, a isto tako i Rebecci. Danas 30-godišnjakinja opisuje kako je na početku svojih 20-ih rado eksperimentirala, odlazila u swinger-klubove, sakupila mnogo iskustva i uživala u uzbudljivom razdoblju.
Nasuprot ovoj vrsti intimnosti stoji seksualni odnos koji stvara povezanost i intimnost. Gertrud Wolf to naziva “Seksualnost kao kulturna forma”, i za nju monogamija ovdje igra središnju ulogu jer pojačava veze između dvije odrasle osobe. “Mi ne možemo šarati unaokolo ako želimo stvoriti dublje odnose”, kaže Wolf. I zbog toga seksualna vjernost ima smisla pogotovo ako je poželjna jedna duboka veza puna povjerenja.
Oksitocin izvlači više iz seksa
Max je uvijek pod utjecajem alkohola kada se upušta u afere. Više od jedne noći ne provodi s jednom te istom partnericom jer intimnost i blizina su posljednje što si priželjkuje od ovih avantura. Možda na taj način brani oksitocinu put, hormonu koji je odgovoran za vezivanje i koji se luči prilikom orgazma. Taj isti hormon je prisutan u većoj količini kod žena koje doje i skrbi za jačanje veze majka-dijete. Dakle seks, koliko god je potaknut nagonom, skriva “opasnost” da ipak više očekujemo od seksualnog partnera.
Ljudi koji žive u monogamnim vezama se ovoj opasnosti miču s puta: oni se jednostavno ne upuštaju u izvanbračne avanture. I Rebecca je nakon svoje burne prošlosti u monogamnoj vezi. Svog partnera opisuje kao relativno konzervativnog. On ne dijeli njezinu sklonost eksperimentiranju. “Drugi muškarci mi više ne nedostaju, ali mi nedostaje uzbuđenja”, kaže Rebecca.
Ona se ipak nada da će i njezin partner poželjeti malo više slobode i da će, ako ništa drugo, njihov vlastiti seksualni život izvesti iz spavaće sobe koja je za Rebeccu nešto poput ugodnog kaveza. No što ako se ova očekivanje ne ispune? Jedna trećina pacijenata Gertrud Wolf dolazi upravo zbog neslaganja kada su u pitanju seksualne potrebe. I to je točka gdje druge osobe postaju privlačne i kada afere više nisu daleko.
foto: BigStock
Monogamija nije u kamen uklesana zapovijed
Kako riješiti ovakvu situaciju, to je kod svakog para drugačije. Koji put ima smisla prijeći u otvorenu vezu i na neko vrijeme ukinuti “ekskluzivnost u seksu”. Tako nešto prakticiraju Kathrin i njezin partner. Oni su donijeli odluku da seks s drugima više nije tabu tema. To je eksperiment koji sa sobom donosi rizike kojih je Kathrin međutim svjesna. “Za mene otvorena veza ne znači da mogu činiti što me volja”, kaže. Naprotiv, sada kada više nema zabrana ona sama mora postaviti granice i preuzeti odgovornost za to koliko može ići daleko, a da ne naškodi vezi.
“I afera je neka vrsta otvaranja veze s tom razlikom da drugi partner nije dao privolu za to otvaranje”, kaže Wolf. “Bilo da se radi o aferi ili otvorenoj vezi, one mogu dovesti do krize. No iz tih kriza odnosi mogu izići ojačani. Monogamija dakle nije ni jedini smisleni koncept veze, niti je ova vrsta odnosa propala”, zaključuje Wolf. Koja vrsta odnosa ima smisla za pojedine parove, to uvijek ovisi o individualnoj odluci. “Seksualnost je nešto vrlo osobno.” No u jednoj vezi seksualnost više nije individualno, nego pitanje o kojem se može pregovarati.
