DW: Kad završi nogometno ludilo, hoće li Hrvati moći prepoznati državu?

Građani Hrvatske su potpuno zaokupljeni uspjehom svoje reprezentacije na nogometnom prvenstvu. Politika je pala u drugi plan, iako se svakog dana donose važne odluke i pokreću se egzistencijalno važne javne rasprave, piše Deutsche Welle. Zanimljivu analizu ovog njemačkoj javnog medija prenosimo u cijelosti.

Hrvati su najsportskija nacija, a nogometno ludilo poprimilo je takve razmjere da siromašniji građani dižu kredite kako bi uživo s tribina mogli gledati svoje miljenike. I pri tome se zadužuju baš kod ruske banke, pišu domaći mediji. U agenciji Elite Travel doznajemo da je interes za putovanje na Svjetsko nogometno prvenstvo ogromno te da će se sva mjesta, njih 150, u čarteru za četvrtfinale prodati prije isteka roka. Cijena aranžmana po osobi je 6.150. kuna, što je tek par kuna manje od prosječne plaće u državi. “Ljudi pokušavaju na sve načine doći do ulaznica i to je prepreka koju treba preskočiti. Naravno da je velik interes“, kaže nam ljubazna agentica iz zagrebačke poslovnice agencije.

No otkuda im novci i hoće li na svemu profitirati i banke? “Kad treba pojest, popiti, putovati, snađu se ljudi. Organizirali smo dva čartera do sada, dakle, nije to puno. Ukupno 300 ljudi. To su ljudi od svojih 35 do 60 godina, oni koji rade, imaju svoje tvrtke. Nemam dojam da dižu kredite. Ostala sam malo zatečena tom informacijom. Naši klijenti koji su rezervirali Rusiju sve su radno sposobni ljudi, na višim pozicijama unutar tvrtki, vlasnici tvrtki, obrtnici. Kod nas su uplatili odmah cijeli iznos, bez kartičnog obročnog plaćanja. Ljudi jednostavno vole nogomet, umjesto godišnjeg odmora ženu ubace u vikend u Veneciji, a oni odu na nogomet. I to je to”, kaže naša sugovornica. Na spomenutu cijenu valja dodati trošak od 800 kuna za zrakoplovnu pristojbu, a paket uključuje let, doručak i ručak, transfere i povratak neposredno nakon utakmice.

Lako je zadužiti se

Kako bismo provjerili situaciju, pokucali smo i na vrata Sberbanka. “Upita za nenamjenske kredite imamo više od 30 posto nego lani u ovo vrijeme. To nešto govori. Tržište nije raslo za desetak posto. Mislim da ti podaci govore u prilog tome da građani odlaze na Svjetsko nogometno prvenstvo, ali to su samo pretpostavke. Drugo, možda treba uzeti u obzir da nudimo najpovoljniju kamatu na tržištu pa bi i to mogao biti razlog da imamo više upita nego lani. Klijenti se uglavnom ne izjašnjavaju, ali neki baš i kažu da idu u Rusiju”, za Deutsche Welle je potvrdila Tihana Mamić iz Sberbanka.

Procedura, doznajemo, nije komplicirana. Žele li građani put Rusije na kreditnu otplatu, moraju prikupiti zadnje tri platne liste i donijeti osobnu iskaznicu na temelju čega će im se izračunati kreditna sposobnost. Od trenutka dostave dokumenta do isplate prođe tek jedan dan.

foto: Kolinda Grabar-Kitarović/Facebook

Za to vrijeme u Saboru…

No za razliku od građana, političari nisu podlegli sportskom deliriju. Ako izuzmemo predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović čiji je ulazak u svlačionicu Vatrenih izazvao niz rasprava o neprimjernom grljenju polugolih i znojnih sportaša. Naime, Sabor je od početka Svjetskog nogometnog prvenstva donio cijeli niz zakona koji će bitno odrediti budućnost Hrvatske.

Tako je tek godinu dana star Mostov Zakon o arhivskom gradivu, koji nije ni uspio zaživjeti, HDZ već izmijenio. Građani više ni teoretski neće moći doznati “tko je tko” u Hrvatskoj pa će detalji o tome tko je sve od danas aktivnih političara radio u tajnim službama bivše države i dalje ostati tajna.

Šest mjeseci “stavljeno u bunker”

Novim je zakonom, između ostalog, propisano da građa koja se odnosi na period nakon 30. svibnja 1990. godine neće biti dostupna. Toga je dana konstituiran prvi hrvatski demokratski Sabor. Godinu dana ranije Mostov zakon je odredio da se ima ograničiti pristup dokumentima kreiranima tek nakon donošenja Ustava 22. prosinca 1990. godine. U praksi to znači da je možda i najvažnija dokumentacija, ona od 30. svibnja do 22. prosinca 1990. godine, sakrivena pa nemamo priliku doznati tko je od bivših udbaša i na koji način ulazio u novu vlast.

“Sakrivate dokumente nastale u vrijeme prelaska iz komunističkog u demokratski sustav”, poručili su vladajućima iz sada opozicijskog Mosta. Novi zakon najžešće je branio saborski zastupnik i sin prvog hrvatskog predsjednika Miroslav Tuđman. “Postavljanjem granice na datum donošenja božićnog Ustava delegitimiralo bi hrvatsku vlast koja je izabrana na prvim višestranačkim izborima, što je politički štetno i neistinito”, argumentirao je je HDZ-ov Tuđman.

Mirovinski fondovi na slobodnom tržištu, a mirovine neizvjesne

U Sabornicu je došao i novi Zakon o mirovinskim fondovima. Njime se predviđa da mirovinsko društvo može stjecati udjele u drugom mirovinskom društvu, neovisno radi li se o društvu koje upravlja obveznim ili dobrovoljnim mirovinskim fondovima te ima li to društvo sjedište u Hrvatskoj, drugoj državi članici ili trećoj državi. Time se hrvatskim mirovinskim društvima omogućava sloboda poduzetništva te širenje i jačanje njihovih pozicija, tumače vladajući. Paralelno s ovim, otvorena je i javna rasprava o mirovinskoj reformi koja bi trebala u saborskoj proceduri biti u rujnu.

Zagreb, Maksimir (foto: Sandro Bura)

Naime, 2007. godine uveden je dodatak od 27 posto s kojim je kompenziran pad vrijednosti mirovine zbog uvođenja nove formule za njezin izračun. Pravo je dano samo umirovljenicima koji su primali mirovinu iz prvog, državnog stupa. U međuvremenu se ispostavilo da je stvorena nova nepravda pa će budući umirovljenici koji su uplaćivali i u drugi mirovinski stup (kapitalizirana štednja), usprkos svemu, imati bitno manje mirovine. Vlada se sada dosjetila i njima ponuditi tih 27% posto dodatka, ako joj u zamjenu predaju svoj ulog u drugi stup.

Kako su fondovi novac iz drugog stupa ulagali velikim dijelom u državne projekte i obveznice, ispalo je da bi se na taj način računovodstveno smanjio javni dug što bi državi omogućilo daljnje zaduživanje u inozemstvu, između ostalog i za mirovine. Jer prvi stup međugeneracijske solidarnosti već odavno nema rezervi za isplatu mirovina s obzirom da je broj zaposlenih i umirovljenih gotovo izjednačen. Vlada će na ovaj način možda stabilizirati sustav na postojećoj razini i budućim umirovljenicima dati nadu da će si moći kupiti kruh i mlijeko, ali ne i maslac.

Film, radio, televizija…

Sabor je promijenio i Zakon o audiovizualnim djelatnostima koji će bitno odrediti poslovanje izuzetno uspješnog, ali i pomalo netransparentnog Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC). To je središnje mjesto javnog financiranja hrvatskog filma te koprodukcijskih akcija koje državnom proračunu, ali i lokalnim zajednicama, generiraju veliki prihod. Tvrda desnica, koja je već jednom obavila juriš na HAVC, ni ovim zakonom nije zadovoljna pa ga je nazvala klijentelističkim i korupcionaškim, što je donekle i točno. Naime, u maloj filmskoj zajednici teško je podijeliti ljude na stručnjake koji dijele novac i druge stručnjake koji ga troše, a da međusobno nisu povezani, i privatno, i poslovno. To rezultira stalnim sumnjama u ispravnost provedenih natječaja.

foto: sabor.hr

Paralelno je Vlada promijenila i sastav medijskog regulatornog tijela koje upravlja radijskim i televizijskim koncesijama, dijeli novac iz Fonda za pluralizam medija, ali i izriče kazne medijskim nakladnicima. Na čelo Agencije za elektroničke medije postavljen je Josip Popovac, nekadašnji prvi čovjek javne radiotelevizije. Kolege su ga svojevremeno optuživale za cenzuru, a prozivalo ga je i Hrvatsko novinarsko društvo za nepravedne stegovne mjere nad novinarima koji su ga kritizirali.

Ne treba zaboraviti ni da je prvog dana Prvenstva prihvaćen i takozvani Lex LNG, Zakon o terminalu za ukapljeni prirodni plin koji je u tjednima ranije izazvao podijele javnosti i struke, a protiv njega je bila i lokalna zajednica na otoku Krku i Primorsko-goranskoj županiji koja smatraju da je terminal na Kvarneru vizualno neprihvatljiv, ali i opasnost za tamošnju morsku floru i faunu.

Zaista, hrvatski građani inače pretjerano skloni politici, strast rado preusmjeravaju na sport. Ako je u pitanju nogomet ili rukomet, ne žale ni vremena ni novca. Kada sportska groznica mine, možda se i iznenade koliko se država promijenila u samo nekoliko tjedana. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)