Opraštanje od voljenog kućnog ljubimca nikad nije lako i zahtijeva ipak malo više angažmana od jednostavog zakapanja dragog pokojnika u dvorištu. No što se dogodi kad ugine ljubimac koji je zapravo – robot?
U Japanu se ispraćaju pokvarenog Aibo robota posvećuje jednaka pažnja kao i ispraćaju čovjeka, a organiziraju se i posebne ceremonije u budističkim hramovima. Na sprovodu za 114 preminulih Aibo robota starije generacije, nedavno je organizirana svečanost ispunjena dimom mirisnih štapića, a svećenici u svečanim haljama izgovarali su molitve za spas njihovih robotskih duša. Svaki Aibo pas nosio je etiketu na kojoj je bilo napisano ime ožalošćenog vlasnika i mjesto iz kojeg dolazi.
Kad se prvi puta pojavio 1999. godine, Aibo robot je bio prvi robot za kućnu upotrebu, a prvih 3000 primjeraka prodalo se u samo 20 minuta, iako je svaki koštao čak 2.000 dolara. Najčešće su ih kupovali stariji usamljeni ljudi. Tvrtka Sony ubrzo je prodala još 150.000 primjeraka, no njihova je proizvodnja prestala 2006. radi rezanja troškova. Tvrtka je prestala popravljati pokvarene Aibo pse 2014. te su se mnogi ožalošćeni vlasnici našli u nezgodnoj situaciji ne znajući što napraviti s pokvarenim robotom prema kojem su osjećali istu vrstu ljubavi kao prema živom kućnom ljubimcu. Rješenje je ponudio Kofukuji, 450 godina star budistički hram u Isumi u blizini Tokija, gdje su dosad održane službe za ukupno 800 “mrtvih” Aibo pasa.
U siječnju ove godine, Sony je Aibo psa vratio iz mrtvih predstavivši poboljšanu verziju koja koristi umjetnu inteligenciju i spaja se s internetom kako bi što bolje odgovario potrebama i željama svojeg vlasnika. No ipak nisu udovoljili željama vlasnika starijih modela da popravljaju njihove pokvarene kućne ljubimce. Umjesto toga, vlasnici svoje nefunkcionalne robotske pse šalju u tvrtku “A Fun” koja uzima dijelove kako bi popravili one manje pokvarene primjerke, dok ostatak robota odlazi u Kofukuji gdje im se priprema kremiranje ili pokapanje, ovisno o željama vlasnika.
Mnogi vlasnici od svojih se ljubimaca opraštaju dirljivim porukama poput: “Pozdravi ostale Aibe i budi sretan”, “Oči mi se pune suzama kad pomislim da te više nema” ili “Molit ću se za tebe”. Bungen Oi, jedan od svećenika hrama koji priređuje ispraćaje za Aibo robote kaže da ne vidi ništa loše u tome da se ljudi na ovaj način opraštaju od svojih četveronožnih ljubimaca. “Svi predmeti u sebi imaju i pomalo duše”, kaže Oi.
