Vijesti
Ministar Potemkin Pavić i njegove mirovinske kulise
Prepun vitalnosti ophodi sve moguće skupove i novinare, te naglašava kako Hrvatska ima najdarežljiviji mirovinski sustav – na svijetu. Je li moguće da nije došlo do zabune, nego da pohlepni hrvatski umirovljenici gule državu sa čak 29 posto većom mirovinom od (svoje) plaće?
Sigurno znate što su Potemkinova sela. To je metafora nazvana po ruskom vojskovođi i knezu Grigoriju Potemkinu, koji je kao namjesnik novoosvojenih krajeva (Krim i priobalje Crnog mora) po opustjelim stepama južne Rusije dao sagraditi, pored puta kojim se trebala kretati carica Katarina II. sa svojom pratnjom, lažna sela (kulise), s lažnim seljacima (manekenima), lažnim pastirima i lažnim stadima (koja su premještana po potrebi). Time je obmanuo caricu Katarinu II., koju je oduševila lažna slika brze i uspješne obnove kojom je rukovodio Potemkin, piše u novom uvodniku Glasa umirovljenika Jasna A. Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Naš Potemkin mirovinske reforme Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava, ima obje stvari potrebne da bi se uspjelo u životu: neznanje i samopouzdanje. Prepun vitalnosti ophodi sve moguće skupove i novinare, te naglašava kako Hrvatska ima najdarežljiviji mirovinski sustav – na svijetu.
Ministar koji je po struci meteorolog i oceanograf, saznao je kako je Svjetski trgovinski forum (WTF) objavio popis zemalja u kojima umirovljenici dobivaju više od sto posto radničke plaće. A na čelu popisa su Hrvatska i Nizozemska. I umjesto da ministar nazove kojeg uglednog stručnjaka iz redova HZMO-a, što smo mi učinili; ili dva-tri ugledna znanstvenika za mirovinski i socijalni sustav, poput dr. Vladimira Puljiza ili dr. Antu Škembera, koje smo također kontaktirali, odmah bi saznao kako je došlo do ozbiljne zabune, te da je hrvatski mirovinski upravo suprotno – najškrtiji na svijetu, zajedno s britanskim.
Nije moguće!
Je li moguće da nije došlo do zabune, nego da pohlepni hrvatski umirovljenici gule državu sa čak 29 posto većom mirovinom od (svoje) plaće? Nije moguće. To i najveći laik zna izračunati na prste. O tome najbolje svjedoči omjer uplata u mirovinski fond i isplata mirovina na primjeru umirovljenika s 40 godina mirovinskog staža. Naime, muškarac s prosječnom hrvatskom plaćom (6.000 kuna) u 40 godina staža uplati oko 740.000 kuna mirovinskog doprinosa, a nakon što po sadašnjim pravilima ode sa 65 godina u mirovinu te doživi prosječnih 74,4 godine života s mirovinom od 50 posto plaće (3.000 kuna), ukupno dobije oko 340.000 kuna.
Dakle manje od 50 posto uplaćenih sredstava. Matematika kaže kako je udjel prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći 38 posto, a bruto mirovine u bruto plaći 29 posto. Poznate su to brojke, jednako kao i one da je 52,5 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva, a da je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni rizika od siromaštva.
Ministar Potemkin Pavić to nije provjerio, pa je povjerovao u WTF, jer on i inače vjeruje u financijsku industriju, a oni ne mogu pogriješiti, zar ne?! Poslagao je tako uz pustopoljinu bijede i siromaštva gomilu manekena s golf palicama i američkim osmjehom i pokušava nas uvjeriti kako nam je sustav najdarežljiviji, pa onda i ne treba povećavati mirovine. A kod njega je sve uljepšano: u intervjuu televiziji N1 povećao je tu megadarežljivost sa 129 na (1)33 posto. Plenković I. je radosno prošetao putem, samo je pitanje, je li ga, poput Katarine II., oduševila lažna slika brze i uspješne mirovinske reforme kojom rukovodio Pavić.
Nije drukčije niti s drugim mirovinskim stupom za koji bi ministar povećao davanja sa pet na sedam ili čak 10 posto, očaran fantastičnim uspjehom fond-menadžera koji su čarobnim štapićem i visokim bonusima pretvorili 70 milijardi kuna u 93 milijarde. I nije upitao desetak uglednih znanstvenika nije li prava istina da su, ako se uračunaju prijelazni troškovi drugog stupa, proizveden zapravo gubitak od 9,3 milijarde kuna na štetu javnih financija. I tako se kulise Potemkinovih sela dalje slažu uz cestu, a Plenković prolazi, prolazi…