“Možeš me zvati mama”, riječi su koje mogu prestraviti snahe. Jer, mama je samo jedna, reći će mnoge. Nekada je oslovljavanje svekrve s “vi, mama”, predstavljalo uspostavljanje svojevrsne hijerarhije u proširenoj obitelji. Pri tomu su “mama” (svekrva) i “tata” (svekar) predstavljali stvarne glave zajednice, a “djeca” su im se pokoravala.
No otkako mlade obitelji žive s roditeljima samo kada ne mogu drugačije, promijenio se i način na koji se oslovljava obiteljske starješine. Kako onda nazivati svekrvu? Evo što su neke snahe odgovorile na najvećem hrvatskom forumu.
To pitanje me oduvijek mučilo, jer je vrlo nezgodno ženu stariju od tebe 20 – 30 godina zvati imenom. Obraćati joj se s “teta” isto mi vrlo loše zvuči, a izbjegavati direktno obraćanje zna isto tako biti vrlo neugodno.
Jako se dobro slažem sa svojom svekrvom, al’ koliko god si bile dobre mislim da nitko drugi baš ne zaslužuje da ga zovem mamom, osim moje rođene mame. Ne znam, ne mogu zamisliti da bih je ikad mogla tako osloviti. Inače, zovem je “teta Marija” i mislim da je to sasvim ok.
Ako je misliš zvati “mama”, možeš je zvati i “gospodine biskupe”. Kao što ti nije biskup, nije ti ni mama. I zašto bi se itko uvrijedio, ako ga se zove imenom?
Po želji njegove mame, ja je zovem “baka”. Iako se kao baka baš i nije iskazala. Prije sam joj se obraćala s “gospođo”, upravo zbog distance.
Za mnoge je mlade snahe pronalazak modela komunikacije sa svekrvom izuzetno stresan. Jer zapadanjačka kultura, za razliku od nekih drugih, ipak dopušta izbor u oslovljavanju unutar obitelji; od nazivanja majkom pa do oslovljavanja imenom. No što odabrati i pri tome ne uvrijediti suprugovu roditeljicu?
Pravila nema, kaže socijalna antropologinja Joan Brumberg. Ona svoju svekrvu naziva majkom, no snaha joj se obraća imenom. I to joj se dopada. “Bez obzira, svoju svekrvu nikada ne bih oslovljavala imenom”, dodaje i objašnjava da ovu zbrku u oslovljavanju možemo smatrati markerom društvenih promjena u obitelji. A one se u različitim etničkim i društvenim skupinama odvijaju različitim brzinama.
Tako je sasvim jasno da će mlade žene na selu oslovljavati svekrvu majkom puno češće no što to čine žene odrasle u urbanim središtima. Pogledajte što su o ovom problemu napisale neke druge hrvatske snahe.
Ima situacija gdje su svekrve postale bolje vezane i više učinile za neku ženu nego vlastite majke. No opet, kako bi rekao Mujo, samo je jedna mama.
Ako svekrvu krenem oslovljavati s “mama”, trebam li onda i muža početi oslovljavati s “braco”?
Zovem je “baba” otkako se prva kćer rodila. I govorim “vi”. Sve čekam evo skoro 16 godina da me ispravi, ali neće.
Moja mama zove svoju sveki “mama”, ali ona je divna divna žena i u tom slučaju to ne zvuči čudno. Ja to ne bih mogla ni pod razno.
Ja svoju ne oslovljavam. Nekako nije bilo potrebe za tim. Doduše, jako ju rijetko viđam. A kad mužu želim nešto reći o njoj, kažem “tvoja stara” ili “tvoja mama”. Moja mama također nije svoju svekrvu zvala “mama” ni prije 40 godina.
