Liječnik Josipa Broza Tita Milomir Stanković objavio je u knjizi „Tito između života i smrti“ posljednje Maršalove riječi. Uz Titovu bolesničku postelju u Ljubljani probdio je 6 mjeseci i za to vrijeme nije vidio svoju obitelj koja je ostala u Beogradu. Bio je to njegov tajni zadatak.
Za RTS je ispričao da je on prvi uspostavio Titovu dijagnozu nakon koje je uslijedila, kaže, prekasna amputacija noge. „Radilo se o okluzivnoj angiopatiji koja nije bila posljedica dijabetesa. To je bilo na bedrenoj arteriji i bila mu je ugrožena noga. Ja sam bio odgovoran i nešto sam morao učiniti pa sam ga pokušao nagovoriti da ga pregleda liječnički konzilij“, kaže Stanković.
Tito je odbijao dijagnozu no bol u nozi ga je natjerala da ga pregledaju dva liječnika, jedan s istoka, a drugi sa zapada. Oni su, rekao je Stanković, zaključili da je Maršal u dobrom stanju, ali da noga nije dobro. Predložili su mu premosnicu uz navod kako će, ne uspije li ta operacija, uslijediti rezanje noge. „Ako moja noga ode, ja ću sam sebi presuditi“, rekao je Tito.
„Kad je morao ići u bolnicu, sakrili smo mu pištolj koji je tajno čuvao”, kaže Stanković. “Terapiju koja ne djeluje produljivali su unedogled. I sve je bilo tako dok se noga nije osušila, kad se osušila, ona je otrovala organizam.”
Amputacija je uslijedila prekasno. Titove zadnje riječi bile su: „Što sve to znači“. Nakon toga je spojen na respirator uz izazivanje umjetne kome. Preminuo je 4. svibnja 1980.
