Diskoteka skrivena u uličicama istočnog dijela Seula krcata je stotinama sjedokosih parova. Ponedjeljak je, a ponedjeljkom se na podiju veličine košarkaškog igrališta „razbacuju“ sjedokosi parovi.
Kim Sa-gyu (85) kaže da je to njihovo igralište. „Što bih drugo radio po cijele dane? Obitelj mi radi, a ja ne volim ići u centar za starije osobe, jer tamo svi puše.“ Do prije 20 godina, radio je kao administrator u bolnici.
Sedam dana tjedno Kim se budi u pet ujutro, doručkuje sa sinom i unucima, odlazi na fizioterapiju za bolno koljeno, a potom uskače u autobus koji ga vozi u diskoteku za seniore koju svakodnevno posjećuje oko tisuću njegovih vršnjaka.
Dnevne diskoteke „kolateke“ ne služe alkohol, a najprodavanije piće im je jogurt. Sve su popularnije zahvaljujući starećoj populaciji Južne Koreje koja nakon umirovljenja mora iznova osmisliti život. U devedesetima su kolateke bile zamišljene kao mjesta bez poroka namijenjena mladima, no preuzeli su ih starci.
Neki dolaze samo da bi izbjegli loše odnose koje imaju doma. „Moja žena mi prigovara zbog svega, i zbog toga što dišem. Volim glazbu i ovdje nikome ne smetam“, kaže sjedokosi muškarac koji se ne želi predstaviti imenom.
S druge strane, Kim In-gil kaže da mu plesanje pomogne otjerati misli o samoubojstvu. On je, naime, žrtva azijske financijske krize koja se dogodila potkraj prošlog tisućljeća.
Radnici kolateka pomažu stidljivijim posjetiteljima da pronađu partnera ili partnericu za ples, ali ih i podučavaju plesnim pokretima. No tu ne preostaje njihov posao. Ovo je idealno mjesto i za predatore koji žele upoznati i iskoristiti starije ljude.
„Ponekad vidim mlade ‘pume’ u pedesetim godinama kako prilaze starim djedicama i tobože ih žele odvesti na podij“, kaže jedna instruktorica plesa koja u takvim situacijama intervenira i mogućnost zlouporabe nemoćnijih posjetitelja prijavljuje vlasniku. No za sada, slažu se svi, kolateke čine puno više koristi, nego štete.
