„Sin i njegova žena su dobili prvo dijete lani. Njena majka je, izgleda mi tako, puno bliskija s djetetom, nego što sam ja. Ljubomorna sam i ne znam kako se nositi s ovom situacijom.“ Problem je to s kojim se susreću mnoge bake, uključujući i neke naše čitateljice koje se uz drugu baku osjećaju kao „kotač viška“.
Čest je to osjećaj kod baka s očeve strane. No nije nerješiv. Bez obzira o čemu se radi, svi povremeno imamo problema s ljubomorom. Ovaj problem sličan je ljubomori koja se javlja među braćom, prijateljima i kolegama.
Prvi korak u rješavanju ove potencijalno opasne situacije jest prihvaćanje ljubomore. Umjesto da ju pokušavate racionalizirati i pronaći krivca za to kažite sami sebi – ljubomorna sam! Svi se pomalo sramimo vlastite ljubomore, jer nam se ta emocija prikazuje kao grijeh pa čak i u religijskom smislu.
Priznajte ljubomoru, kao i činjenicu da ste samo čovjek. Jednom kada to prihvatite, bez obzira koliko vam se činilo neugodnim ili neprirodnim, možete potražiti dublji uzrok vlastitih osjećaja.
Dopuštaju li roditelja djeteta drugoj baki više vremena s unučetom? Osjećate li se manje željenom u djetetovoj okolini? Manje vas trebaju ili vas ne cijene? Osjećate li da imate pun ljubavi za dati, a pri tom se natječete s drugom bakom i imate osjećaj da gubite utrku?
Kada odgonetnete kako i zašto se tako osjećate, ne prenagljujte. Ne morate odmah otrčati sinu i snahi sa svojim zaključcima. Već i samo razumijevanje vlastitog problema trebalo bi smanjiti intenzitet ljubomore prema drugoj baki.
Idući korak bi mogao biti izgradnja boljeg odnosa s drugom bakom. Vjerojatno se ni ne poznate jako dobro. Pokušajte ju bolje razumjeti i vidjeti koliko vremena i pažnje daje vašem zajedničkom unuku, ali iz njenog kuta gledanja. Zašto je uvijek tu i zašto baš nju uvijek zovu da pomogne oko bebe?
Čujte se s drugom bakom, čak će i telefonski razgovori unaprijediti međusobno poštivanje. Napredak u odnosu bi mogao rezultirati time da jedna drugu nećete doživljavati strancem s kojim dijelite obitelj. Možda ćete čak i organizirati zajedničke aktivnosti sa zajedničkim unukom.
Ako zbog karakternih razloga ne uspijete u tome, prihvatite da ste učinili sve što je u vašoj moći i koncentrirajte se na ono što je u ovoj priči najvažnije: unuče. Potrudite se da vrijeme i energiju koju utrošite na druženje (a ne durenje!) bude vaša radost i ne upadajte u zamku da se uspoređujete s drugima. Jedina važna stvar koju možete dati unuku i djeci jest ljubav. A oni će to s vremenom shvatiti.
