Tek nešto prije nego je stekla uvjete za mirovinu, suprug Marie Burke (pseudonim) doživio je moždani udar. Nakon tjedan dana intenzivne njege, premješten je u dom za starije i nemoćne kako bi se oporavio. Kako u dom nije primljen za stalno, Marie je pristala otići u mirovinu dvije godine ranije kako bi se brinula za muža.
Tada su počeli i njezini problemi, piše Guardian. Njezin suprug je počeo ludjeti zbog bankovnih izvadaka, zahtijevao da mu da na uvid sve račune i pravda sve troškove, vikao je zbog svakog i najmanjeg iznosa. „Uzela sam dvije kave, sok i komad kolača i zaboravila račun, a on me optužio da lažem. Kad sam otišla sa snahom na kavu, optužio me da se viđam s drugim muškarcem. Kad sam nju zamolila da potvrdi da smo bile skupa, optužio me da ga pokušavam učiniti ludim“, rakla je Marie.
Nasilno ponašanje je postalo neizdrživo: mjerio je koliko vremena Marie provodi vani i zabranio joj sve stvari koje nisu esencijalne. Nije prošao ni jedan dan a da muž nije vikao na nju i žalio se na njeno kuhanje, trošenje, izgled, čišćenje kuće i sve ostalo. Jednom joj je čak rekao da diše preglasno i da od toga ne može drijemati na sofi. Sve do tada, Marie je svoj 40-godišnji brak smatrala sretnim. Sad kad joj je 68 godina, znaci kućnog nasilja postali su očiti, no uvijek je smatrala da se zlostavljanje događa mlađim ženama i onima s malom djecom. Marie ima tri sina koji su u četrdesetima i imaju svoje obitelji, a samo jedan živi u blizini.
Nakon odlaska u mirovinu, počinje nasilje
No Marie u svojim problemima nipošto nije usamljena. Obiteljsko nasilje je sve veći problem i među starijim parovima, no nažalost ne shvaća ga se uvijek ozbiljno. Nedavno istraživanje Femicide Censusa otkrilo je da je 11,5 posto žena iz Engleske, Škotske i Sjeverne Irske koje su ubili njihovi partneri, bilo starije od 66 godina. Prema izvještaju organizacije Safe Lives, procjenjuje se da je 120.000 žena u Velikoj Britaniji imalo nekakvo iskustvo obiteljskog nasilja.
Baš kao i u slučaju Marie Burke, nasilje često počne nakon odlaska u mirovinu kad parovi počnu puno više vremena provoditi zajedno. Stariji ljudi će se puno teže i rjeđe odlučiti napustiti nasilnu vezu. Naime, jedna trećina mlađih od 60 godina odlučila je napustiti nasilnika, dok je to isto napravila samo jedna četvrtina starijih od 60. Također, trećina zlostavljanih i dalje živi sa svojim zlostavljačem dok paralelno traži pomoć, dok se isto može reći samo za devet posto mlađih osoba.
“Naša istraživanja pokazuju da će stariji ljudi mnogo od mlađih češće biti zlostavljani od nekog člana obitelji. Tim starijim ljudima je teško pomoći jer se takve stvari rijetko prijavljuju i ne spadaju o opću sliku koju ljudi imaju o obiteljskom nasilju”, kaže Suzanne Jacob iz Safe Livesa. “Žalosno, ali ljudi ponekad desetljećima trpe zlostavljanje i nikada nisu u stanju to zapravo nazvati zlostavljanjem.” Jacob želi podići svijest ljudi o obiteljskom nasilju koje trpe starije osobe pomoću reklamnih kampanja i sličnih akcija. 2Nitko ne bi trebao živjeti u strahu, bez obzira koliko godina imao.”
Žrtve se brinu za zlostavljače
I Marie Burke je počela shvaćati da je žrtva obiteljskog nasilja kad je vidjela plakat koji objašnjava što točno obiteljsko nasilje jest i kakve oblike može imati. Poster na vratima ambulante, ohrabrio ju je da potraži pomoć. Njezin liječnik savjetovao joj je da se javi centru za pomoć te joj zakazao novi pregled kako bi mogla izaći iz kuće a da suprug ništa ne posumnja.
Marie je razgovarala sa savjetnicama u organizaciji Women’s Aid koje su potvrdile da se doista radi o obiteljskom nasilju ali je i uvjerila da to nije njezina krivica. Rečeno joj je da ako želi ostati stanovati u svojem domu, može pokrenut postupak za izbacivanje muža iz kuće. No ona se ipak bojala zatražiti takvu vrstu pomoći.
“Ne bih to mogla učiniti jer moji sinovi vole svoga oca i unuci vole djeda. Poznaju ga svi ljudi važni u mojem životu. Mislim da ne bih mogla započeti život iznova. Uostalom, ja sam njegova njegovateljica. Tko bi se brinuo za njega da ja odem? Ne želim više živjeti ovako, ali ne želim više ni trpjeti njegovo zlostavljanje.”
Nakon pet godina zlostavljanja, Mariein muž je pretrpio još jedan moždani udar i umro dan poslije.
Njezina i priča mnogih žena u sličnoj situaciji, prikazana je u kratkom filmu “Vidiš li je?” Film prikazuje naizgled sretan stariji par koji objeduje zajedno s djecom i unucima, no kad oni odu zlostavljanje počne.
Žrtve nisu krive
Katie Ghose iz organizacije Women’s Aid kaže: “Moramo promijeniti percepciju o tome tko su žrtve zlostavljanja. Film pokazuje da su žrtve možda osobe koje su nam jako bliske i koje možda skrivaju s čime se suočavaju. Svaka žena, bilo koje dobi, može biti prisiljena živjeti u zatvoru obiteljskog nasilja. Želimo poslati poruku da te žene nisu same.”
Marie Burke sada volontira u centru za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja. Također pomaže i u lokalnoj crkvi. No djeci nikad nije rekla da ju je suprug, njihov otac, zlostavljao.
“Rekla sam samo dvjema prijateljicama i to tek nakon što je on umro. I dalje se osjećam krivom. No ostalima u sličnoj situaciji bih željela poručiti da nisu oni krivi, da ne zaslužuju ovakav život i da mogu potražiti pomoć. I ja sam mislila da mi moji prijatelji neće vjerovati. No povjerovali su mi. I vama će.”
