„Sa 70 godina se postaje mudar, jer se sve uklapa veliku slagalicu. Čovjek shvati da sve ima smisao, sreća i patnja, prijatelji i neprijatelji“, izjavila je to svjetski poznata konceptualna umjetnica crnogorskih korijena Marina Abramović na otvorenju izložbe u Bonnu.
Iz opširnog teksta koji je povodom izložbe objavio Deutsche Welle izdvajamo neka od razmišljanja „majke performansa“, kako Marini tepaju njeni obožavatelji.
O religiji
Ne zanima me institucionalizirana religija. Bavim se duhovnošću.
O ženama i umjetnosti
Znate zašto nema tako puno žena koje se bave umjetnošću? Zato što žene hoće sve: biti sretne, udati se, imati djecu. Žene se nisu spremne žrtvovati za umjetnost. Ja sam umjetnik i ne volim kad za mene kažu da sam umjetnica. Nisam se morala boriti za svoja ženska prava. Imala sam ih od samog početka, jer sam rođena poslije rata u Jugoslaviji gdje su žene bile u partizanima, nosile su oružje i radile su sve.
O godinama
Sa 70 godina se postaje mudar, jer se sve uklapa veliku sliku, slagalicu. Čovjek shvati da sve je važno, da sve ima smisao, sreća i patnja, prijatelji i neprijatelji. Zato sam za svoj 70. rođendan pozvala i jedne i druge. Želim doživjeti duboku starost.
O smrti
Jako volim što o smrti govore sufisti: Život je san, smrt je buđenje. Smrt se ne može izbjeći, svi ćemo umrijeti, samo ne znamo kad. Pokušavamo na to ne misliti, a trebali bi smrt integrirati u svoj život i pripremiti se umrijeti bez ljutnje, bez straha, svjesno. Voljela bih tako umrijeti.
O sprovodu
Moja sahrana će biti organizirana u Beogradu, Amsterdamu i New Yorku. Samo će moj odvjetnik znati gdje će se održati prava sahrana. Umjetnik to mora organizirati, jer je to njegovo posljednje umjetničko djelo.
