Zašto u starosti postajemo neugodni?

Stariji ljudi nerijetko postavljaju pitanja od kojih mlađi rumene i za koje, obično, mislimo da su previše osobne prirode. Ako se vozite javnim prijevozom, vjerojatno znate o čemu govorimo; od ispitivanja nepoznatih ljudi o bračnom statusu, alimentacijama i razvodima do pritužbi na lošu probavu i iznošenja svjetonazorskih stavova.

Svi znamo neku baku koja besramno prducka u javnosti i novom momku od unuke kaže da je “samo jedan u nizu koji je prošao kroz njenu spavaću sobu”. Ili djeda koji mladima iznosi detalje iz svoje razuzdane mladosti koje bi, možda, bilo bolje prešutjeti.

Primjerice, imate li hemoroide, vjerojatno ne želite da vas o tome netko ispituje u javnosti, no postariji rođak ili rođaka mogli bi učiniti baš to za vrijeme velikog rođendanskog slavlja. I pri tome nisu svjesni da su neugodni, a njihov nedostatak takta se može opravdati promjenama u mozgu. Ukratko, s godinama smo sve više „što na umu, to na drumu“, što se u mnogim situacijama smatra društveno neprihvatljivim.

Australski znanstvenici su potvrdili da su ljudi u dobi od 65 do 93 godine značajno skloniji takvim „ispadima“ u usporedbi s onima od 18 do 25 godina.

Naša sposobnost inhibiranja misli i djelovanja nas čini socijalno prihvatljivima i ugodnima. No ta sposobnost opada s godinama, kaže jedan od autora ovog izvješća Bill von Hippel s Fakulteta psihologije u Sydneyu. „Pokazalo se da su mladi ljudi zapravo skloniji postavljati osobna pitanja, ali to čine u privatnom okruženju“, kaže von Hippel.