Trebaju li i muškarci imati pravo na pobačaj?

26 godina trebalo je Ustavnom sudu da se očituje o ustavnosti pobačaja pa je prošle godine donio odluku koja praktički onemogućuje zabranu pobačaja u Hrvatskoj. Naložio je Vladi da do veljače iduće godine donese novi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Prilika je to da konzervativci pokušaju u taj zakon ugraditi što više prepreka koje bi na kraju poništile volju žene i spriječile je u odlučivanju o svojem tijelu, ali i o životu fetusa kojeg nosi. Početak te kampanje koja će se, nesumnjivo, preliti na ulice jest subotnji prosvjed protiv Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i bori protiv nasilja nad ženama, a u kojem smjeru će ići pokazao je ministar zdravlja Milan Kujundžić (HDZ) koji najavljuje da će u izradu Zakona biti uključena i Katolička crkva.

Crkva će na taj način pokušati još jednom nametnuti svoje vrijednosti ostatku društva koje ne slijedi katoličku ideologiju. Jasno je kao dan da pravim katolicima Zakon o pobačaju ne treba i ne utječe na njihove živote, a iskustvo pokazuje da žene koje se odluče na njega neće neće odustati – bez obzira na zakon. Uz to, istraživanja jasno pokazuju da građani ne žele Crkvu koja će oblikovati državne politike. A i sam odgovor javnosti na mogućnost zabrane pobačaja demantira slijepu vjerničku poslušnost biskupima.

Smiju li se muškarci uopće oglasiti po pitanju pobačaja?

U jeku rasprave često se čuje da muškarci, bilo svećenici, bilo civili, nemaju što govoriti o pobačaju, jer je riječ o ženinom tijelu i ženinoj odluci. Za razliku od Hrvatske, neke države imaju organizacije koje se bave isključivo muškim pravima i te organizacije smatraju da je jedno od tih prava i suoodlučivanje o pobačaju. Sudovi se ne slažu s njima.

„Ako muškarci ne smiju odlučivati o pobačaju, smiju li onda odlučivati o tome hoće li ili neće plaćati alimentaciju“, pitanje je koje postavljaju aktivisti za muška prava stiješnjeni u kut pravnog sustava, ostavljeni na milost i nemilost nesavršenosti kontracepcijskih sredstava. „Žena može legalno uskratiti muškarcu očinska prava ili ga natjerati da postane otac protiv njegove volje“, izjavio je američki autor Armin Brott. Oba ishoda mogu nepovoljno utjecati na muškarce.

“Neka pobace, ako mogu”, lak je i sebičan odgovor na naslovno pitanje onih koji ne razumiju ili ne žele razumjeti opisani problem, kažu aktivisti za muška prava. A prate ga i slične sudske odluke.

Kakva je sudska praksa?

Prema pisanju BBC-a, 2002. godine kineski sud je ustvrdio da je žena koje je pobacila protiv volje partnera prekršila njegovo pravo na očinstvo.

Američki sudovi dosljedno odlučuju da ženino pravo na pobačaj ne može biti nadjačano željama supruga, partnera ili bivšeg partnera. Također, žena nije dužna obavijestiti partnera o tome da namjerava obaviti pobačaj.

I britanski sudovi su odlučivali o ovom problemu 1987. i 2001. godine. Oba puta nepovoljno po muškarce.