Posljednje generacije umirovljenika hodaju Zemljom

Jedan od najvećih izuma 20 stoljeća, nestat će u prvoj polovici 21. stoljeća. Taj izum je koncept mirovine – primanja prohoda u periodu od završetka radnog vijeka sve do smrti. Mirovina je zamišljena kao zadnja faza ljudskog života u kojoj će dominirati slobodno vrijeme plaćeno dobrima akumuliranima tijekom radnog vijeka. Tako barem tvrdi američki futurolog Glen Hiemstra (68).

Koncept mirovine podložen je brojnim mitovima, kaže ovaj mislilac, prvenstveno onim da je dob od 65 ili 67 godina – starost. Nakon toga slijedi zabluda da stariji od 65 godina općenito nisu sposobni za rad. Treća zabluda jest da je mirovinski sustav održiv.

U vremenima kada su postavljani mirovinski sustavi, postavljale su se granice za umirovljenje koje su nekoliko godina iznad prosječnog životnog vijeka. Dakle, ako je prosjek življenja bio 63 godine, ekonomisti su propisali puno umirovljenje u 65. godini života. I zato je manje ljudi uživalo u benefitima koje su plaćali i brojni ljudi koji nisu dočekali mirovinu. Kako je ta linija davno probijena, sustavi postaju neodrživi, a mirovine su sve manje.

Jesmo li sposobni za rad? Da, ako je pitati ovog futurologa. Kada je začeto mirovinsko osiguranje, većina poslova je bila manualna i teško je utjecala na zdravlje i snagu. Ljudi su nakon 65. godine zaista bili stari, onako kako su to danas oni u osamdesetim godinama. Sadašnji radnici se manje oslanjaju na snagu, a više na vještine i mentalni rad. I zato smo, smatra, fizički nepotrošeni.

Mirovinski sustav je sustav s greškom

Uz to, demografija jasno pokazuje da budući radnici neće moći zarađivati mirovine budućih umirovljenika. Mirovinsko osiguranje u svojoj biti funkcionira kao piramidalna shema u kojoj oni prvi uživaju najviše benefita. Oni zadnji u redu možda neće dobiti ništa. Zbog ovog problema održivosti mnogi ekonomski teoretičari razbijaju glavu.

I to su samo neki razlozi zbog kojih će biti teško namaknuti novac za mirovinu u kojoj ćemo uživati tridesetak godina, a možda i duže. Sustav se rasipa i zbog nesigurnosti tržišta rada i izlaska stalnog posla „iz mode“. Mnogi ni ne štede tijekom radno aktivnih godina.

Zastarjeli koncept umirovljenja je zamišljen u vremenima kada je trebalo starije maknuti s tržišta rada kako bi se zaposlili mlađi i snažniji radnici. Mirovine su uzete zdravo za gotovo, nešto što se samo po sebi razumije, iako prije nisu postojale i na samom početku su ih ismijavali. No neko su vrijeme odlično funkcionirale. To je vrijeme prošlo.

Futorolog Hiemstra zato kaže da se većina starijih u 21. stoljeću neće umiroviti. Malo će usporiti, malo će se odmarati, no radit će u drugim oblicima, možda do kraja života. Sada je vrijeme kada treba ponovno osmisliti treću životnu dob, bez mirovine. Novi životni ciljevi, kaže Hiemstra, mogli bi biti oslobađajući. Život bez klasične mirovine za njega nije kazna.