„Opet se to događa. Kad je vani smrzavica, plin sagorijeva crvenim plamenom. To je zato jer u njega dodaju vodu. Razrjeđuju ga“, jedan je od komentara sudionika društvenih mreža koji ilustrira temu koja se ponavlja iz zime u zimu. Takav plin sporije zakuhava hranu i slabije grije, žale se brojni građani.
I sami smo provjerili plamen na štednjaku spojenom na zagrebački plinovod koji je zaista jučer gorio izrazito crvenim plamenom, no danas je uobičajeno plavi.
Ako je pitati distributere, reći će da boja plamena i kvaliteta plina nisu u vezi te da se sastav i kaloričnost plina redovito mjeri. U HEP-ovoj brošuri „Sigurna i učinkovita uporaba prirodnog plina u vašem domu“, navedeno je kako žuti plamen, za razliku od plavog, indicira previše plina ili premalo zraka na plameniku. Za to je pak odgovoran majstor koji vam je postavljao i ugađao štednjak ili plinski bojler.
Serviseri plinskih instalacija pak kažu da je promjena boje plamena iz plave u ljubičastu, zelenu, crvenu ili narančastu dokaz primjesa u plinu, takozvanih kondenzata koji se spaljuju u smjesi. To mogu biti benzen, toluen, tar, ulje, prašina, hrđa, plinski odoranti ili vrlo štetni poliklorirani bifenili.
Da boja plina ovisi o količini zraka u smjesi, ali i o vrsti ugljikovodika koji sagorijevaju u toj smjesi, sugerira i HEP-ova stranica u ponuđenom odgovoru na često postavljeno pitanje: „Posebno treba napomenuti da za standardnu kvalitetu plina nije mjerodavna boja plamena na trošilu plina. Ona ovisi u prvome redu o dobivenoj smjesi plina i zraka na plameniku. Ukoliko je postignuta dovoljna količina zraka u smjesi za sagorijevanje, plamen će biti plave boje. Ukoliko nema dovoljno zraka bit će od žute do crvenkaste, što ovisi o količini zraka i vrsti ugljikovodika koji sagorijevaju.“
A sve to, možemo zaključiti, ne mora utjecati na ogrjevnu kvalitetu isporučenog plina.
