Stariji ljudi su sretniji, a njihova sreća doseže vrhunac u šezdesetim ili sedamdesetim godinama života. To je zaista nekada bila istina, no u posljednjem desetljeću nekoliko je istraživanja na američkoj populaciji pokazalo da adolescenti iskazuju veći stupanj sreće nego što je to bilo prije. Paralelno, osobe starije od 30 godina manje su sretne nego što su to pokazivala neka ranija mjerenja pa je budućnost prve rečenice ovog teksta vrlo neizvjesna.
Jesu li ljudi postali siromašniji, bolesniji, usamljeniji? Što je razlog njihove nesreće. Psihologinja dr. Jean M. Twenge, znanstvenica koja proučava generacijske razlike misli da je za sve kriv novouspostavljeni sustav vrijednosti kojeg izdašno promoviraju mediji.
Očekivanja koja su postavljena pred ljude prevelika su. Reality programi nam sugeriraju da moramo postati zvijezde. Uz to ni srednjoškolsko obrazovanje više nije dovoljno, iako se broj onih s fakultetskim diplomama ne povećava u skladu s očekivanjima. Svi misle da su gladni uspjeha, no zapravo, ulažu u njega manje nego prethodne generacije. Pozitivno razmišljanje, poručuje psihologinja, nije dovoljno.
Obitelj, dom, djeca i pas
Nekada je životni san bio imati stalan posao, zasnovati obitelj i posjedovati dom. Sada mladi ljudi očekuju život posut gliterom, materijalno bogatstvo i savršenu prezentaciju na društvenim mrežama koja najčešće nema veze s njima samima. Ono što se je nekad smatralo uspjehom, danas je promašaj.
Lov za bogatstvom može biti vodilja za dvadesete. No dva su problema: većina ljudi nikada neće postati bogata, a i oni koji postanu bogati shvate da novac nema nikakve veze sa srećom. Bogati ljudi nisu sretniji, pokazala su istraživanja. Da, znamo, mnogu će reći da je lakše brisati suze s eurima, ali suze su i dalje suze. Bolje je u sreći pojesti kuhani krumpir, nego u nesreći pečene ševe, govorili su stariji od nas.
Ništa bez stabilnih odnosa
Uz sve to, mijenjaju se i odnosi s ljudima; susjedi su otuđeni, a i osobne veze su doživjele promjene. Opada broj brakova, ljudi su nesretni u brakovima i žene se sve češće odlučuju rađati izvan braka. Ukratko, suvremen život ima manje interakcija s drugim ljudima i manje stabilnih odnosa koji su ključni za sreću, misli dr. Twenge.
Visokotehnološko individualistička kultura koja nam govori da uvijek „moramo sanjati bolje i više“ stvara kod mladih ljudi dojam nepresušnih životnih mogućnosti i bezgranična očekivanja. Nakon tridesete ljudi se suoče s činjenicom da su snovi samo snovi; frustrirani su, razočarani i često usamljeni. Nekada smo stremili tome da postanemo zreli, stabilni i vrijedni članovi zajednice. Danas priželjkujemo sanjati zauvijek, zaključuje ova znanstvenica u analizi objavljenoj u publikaciji Psychology Today.
