Treba li nositi crnu odjeću kao znak žalosti za pokojnikom i koliki je propisani minimum nošenja? Riječ je o običaju koji se polako gubi pa nije ni čudno da pravih odgovora na ovo pitanje – nema.
Prema onome što je zabilježila Hrvatska enciklopedija, “intenzitet žalovanja obično određuje stupanj srodstva s pokojnikom i društveni položaj pojedinca koji žaluje; u najstrožoj je koroti obično udovica, a ženski članovi zajednice općenito su više uključeni nego muški. Osobe koje su u koroti vidljivo se razlikuju od ostalih članova društva”.
Ta se razlika ostvaruje odijevanjem pa osobe koje žaluju nose potpuno crnu ili jako tamnu odjeću i obuću, a žene nerijetko pokrivaju glavu crnim maramama. Time odaju počast preminulom, ali i okolini daju jasan signal da pate, da im nije dopušteno zabavljati se ili veseliti. Ovaj se običaj gubi u gradovima, a striktno nošenje crnine zadržalo se u ruralnim područjima, posebice u Dalmatinskoj zagori ili Lici gdje i danas starije udovice ne skidaju crnu odjeću do kraja života. Zanimljiv je i fenomen prilagodbe modernim tehnologijama pa se je na selu nerijetko na godinu dana gasio televizor (uz obavezno crno pokrivalo) ili radijski prijemnik, što je bio najveći dokaz predanosti žalovanju.
Neki će svećenici reći da prema tradiciji crninu treba nositi najmanje 40 dana nakon smrti pokojnika, no to se može produžiti i na duži period, ovisno o tome žali li se za starom ili mladom osobom, djetetom, roditeljem ili suprugom.
Sukob tradicije i modernog načina života možemo uočiti i na internetskim forumima na kojima se opsežno raspravlja o ovom problemu.
„Nisam nosila crninu za tatom. Ne zato što ga nisam voljela ili da nisam žalila, već što sam znala da on to sigurno ne bi htio za mene. Kad ti osjetiš da si dovoljno nosila crninu, slobodno ju skini, bez obzira na sve druge“, komentar je jedne forumašice na priču djevojke koja ne želi nositi crninu, ali je prisiljena zbog okoline.
Druga je pak iznijela ovo iskustvo: „Meni je baka umrla nedavno i njezina želja je bila da ne nosimo crninu na sprovodu niti nakon sprovoda. Tako da smo mi svi nosili bijele košulje i majice. Jedino su bile tamne hlače i suknje. To je bila njena posljednja želja i mi smo to poštovali. Mislim da se crninom ne odražava nečije tugovanje za izgubljenom osobom, bitno je što osjećaš u srcu.“
„Crnina je takva da vas uvlači u crno. Znam to iz vlastitog iskustva. Što ju duže nosite, teže ćete ju skinuti. Zato pazite!“ misli treća komentatorica.
